Proteklih smo dana svjedoci svojevrsne sapunice na političkoj sceni Kantona Sarajevo, kako mnogi tvrde ništa novo kada je u pitanju politika u Bosni i Hercegovini.
Tako da umjesto žustrih rasprava o zagađenom zraku, problemima deponije, prioritetima popitanju izgradnje komunalne infrastrukture, i općenito, budžeta za 2020. godinu koji je, gle čuda, manji od budžeta za 2019. godinu, mi imamo klasičnu rovovsku borbu za fotelje.
Bez obzira koga podržavate – šestorku, sedmorku, četvorku ili trojku, da li mislite da je aktuelna vlada uradila dobar posao u protekloj godini ili su podbacili, da li će nova vlada biti bolja ili gora, trebali bismo hladne glave sagledati šta se, ustvari, zaista desilo.
Petak, 13. 12. 2019. godine, mnogima je počeo kao kultni horor film, polako prelazeći iz žanra u žanr. Smjenjuju se drama, triler koji potom prelazi u komediju, a sve što se u suštini desilo jeste promjena parlamentarne većine, tj. jedne lokalne vlade, dakle ni prvi ni posljedni put.
Horsko kmečanje je počelo prvo strancima, pa kada se shvatilo da tu nema željene “demokratske” reakcije, nastavilo se prijeteći da će procedure smjene razvlačiti do besvijesti.
Postavlja se pitanje – čemu tolika drama zbog neminovnog, zašto premijer i Vlada KS ne podnesu ostavku kada jasno vide da više nemaju parlamentarnu većinu?
Nameće se zaključak da se kupuje vrijeme, mjesec, dva ili tri...
Sad se zapitajmo šta se treba desiti u tom vremenskom periodu, šta se može ili hoće promijeniti, šta se treba završiti, kupiti, provesti ili dovesti ostaje nejasno, a možda na kraju ove melodrame i saznamo.
Odbijanje Kolegija da na dnevni red stavi tačku koju delegira parlamentarna većina, odbijanje da se da mogućnost Skupštini da se izjasni o predloženim dopunama, a sve upakovano u tumačenje Poslovnika, baš je onako “demokratski”.
I onda, kao da to nije dovoljno, osporava se pravo parlamentarnoj većini da zakaže sjednicu… Kažu da u skladu sa Poslovnikom sjednicu ne može sazvati niko do parlamentarna manjina koja ima stjecajem okolnosti većinu u Kolegiju?!
Dobro, da vidimo šta kaže taj famozni Poslovnik:
Sazivanje sjednice. Član 69.
Sjednice Skupštine saziva predsjedavajući Skupštine, a u slučaju njegove spriječenosti, jedan od njegovih zamjenika. Ukoliko Skupština nema zamjenika predsjedavajućeg, sjednicu može sazvati i voditi najstariji poslanik/zastupnik u Skupštini. U slučaju odbijanja predsjedavajućeg da sazove sjednicu Skupštine, sjednicu može sazvati jedan od njegovih zamjenika, a ako to odbiju i oba zamjenika, sjednicu može sazvati, pismeno, ovlašteni predstavnik najmanje 1/3 poslanika/zastupnika, uz stručnu pomoć sekretara Skupštine.
I onda kažu – ne može, nije Kolegij odlučio, nije u skladu sa Poslovnikom, ne može hitna sjednica.
Ono što se ne želi kazati jeste da svaki zastupnik koga ovlasti najmanje 12 zastupnika može sazvati sjednicu kada god to oni žele. Ovdje je bitno razumjeti šta je Poslovnik, a šta Kolegij.
Poslovnik je akt kojeg donosi Skupština i to, nećete vjerovati, većinom glasova i može ga promijeniti kada god želi, a kolegij je servis Skupštine sačinjen od zastupnika koji su šefovi svojih klubova uz rukovodsvo Skupštine koje bira sama Skupština i opet, nećete vjerovati, većinom glasova i može ga promijeniti kada god to želi.
Pored svega, ponovo kažu ‘ne može, nije legalno, nisu ispoštovane procedure’ i to kaže parlamentarna manjina koja bi da vlada iako je manjina, pa daju ocjene da je sjednica sijelo, da nije legalna, da su odluke pravno ništavene…
To su teške kvalifikacije i stavovi koje može izreći jedino Ustavni sud.
I dobro, dok čekamo odluke Ustavnog suda, da vidimo šta kaže Ustav Kantona Sarajevo.
Način odlučivanja u Skupštini. Član 21.
U vršenju svojih nadležnosti Skupština donosi zakone, druge propise, te opće i pojedinačne akte (dalje: propisi). Propisi se smatraju donesenim ako sjednici prisustvuje najmanje 51% (pedeset i jedan posto) poslanika i ako je za predloženi propis glasala većina od ukupnog broja izabranih poslanika.
To šta kaže Ustav nije dovoljno parlamentarnoj manjini da brani pozicije i uznemirava građane iznošenjem teških optužbi pozivajući MUP da pojačano osigura institucije Kantona, melodramatično upozoravajući da može doći do nasilja, da imaju saznanja da se nešto sprema itd.
I šta se desilo? Jedino nasilje koje smo vidjeli je ono verbalno zastupnika Nikšića koji je ispuštao neartikulisane zvuke čijom se strpljivom analizom može zaključiti da je ‘neko nekog izdao’.
Da li se izdaja odnosi na parlamentarnu manjinu, vladu u odlasku, građane, državu, ili njega lično i njegovih interesa u pojedinim kantonalnim firmama i institucijama, ostaje nejasno.
Da tu ne bude kraj, bivši predsjedavajući, odnosno bivši dopredsjedavajući Skupštine i bivši premijer u sjeni novu parlamentarnu većinu optuži da pokušava izvršiti puč?!
Šta je pisac htio reći? Šta znači puč?
Puč – (njem. Putsch) prevrat, udar, prepad, iznenadni oružani ustanak jedne organizovane skupine kojoj je cilj preuzimanje vlasti.
Da je bivši predsjedavajući, dopredsjedavajući, premijer u sjeni, sklon velikim izjavama, spektakulanom otkrivanju “tajni” to smo znali, ali da će ići ovako daleko u pokušaju da sačuva fotelje i privilegiju upravljanja novcem Kantona Sarajevo, ipak nismo očekivali.
Ovdje posebno čudi ponašanje Naše stranke koji slovi za FGR partiju, koja se zaklinje u demokratske principe… Nismo očekivali da slijedi ovako radikalan kurs Konakovića, osporavaju prava parlamentarne većine, priređuju novogodišnje zabave kada nije usvojen Rebalans budžeta za 2019. godinu, nije usvojen Budžet za 2020. pa ni Odluka o privremenom finansiranju, čiji kadar na poziciji premijera Kantona Sarajevo ne prisustvuje sjednicama Skupštine, i to ne prvi put… ili smo ipak puno očekivali od partije koja za člana predsjedništva BiH kandiduje Borišu Falatara.
Na kraju, umjestu zaključka možemo citirati uvaženog profesora Omera Ibrahimagića: “Nova većina u Kantonu Sarajevo može suvereno odlučivati!”.