Udruženi saborski poduhvat miješanja Republike Hrvatske u unutrašnje uređenje Bosne i Hercegovine je dokaz reanimiranja težnje za dijeljenje Bosne i Hercegovine.
Hrvatska pokazuje nedosljednost i, pored svih neriješenih pitanja sa susjednim državama a među njima i Bosnom i Hercegovinom, u fokus svog djelovanja stavlja izbor člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, duboko povrijeđujući i zadirući u njena prava, suverenitet i integritet.
Nije ovo promjena ponašanja Hrvatske, nego dokaz da se, nakon korištenja ili, drugačije kazano, krađe prirodnih dobara iz Buškog jezera, namjere gradnje Pelješkog mosta bez jasno utvrđene granice ili donošenja zakona po kojem otimaju imovinu Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj događa podizanje ljestvice miješanja u unutrašnja pitanja naše zemlje.
S obzirom na to da brojni Hrvati žive u Austriji, Njemačkoj, Australiji i drugim zemljama, kako to da Hrvatski sabor na sličan način ne raspravlja i o njihovom položaju. Razumljivo, zato što im je u tim zemljama bolje nego i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini koje godinama izrabljuju HDZ-ovi velikodostojnici rastjerujući Hrvate i sve druge građane ove dvije zemlje diljem svijeta.
Možda nakon današnjih prohtjeva Hrvatskog sabora da mijenja Ustav Bosne i Hercegovine oživljavanjem stare prakse guranja nosa u tuđu avliju Srbija zatraži izmjene Ustava Republike Hrvatske. Pa ako Hrvatski Sabor prihvati promjene koje bi predložila Srbija, onda neka Hrvatska traži izmjene ustava Bosne i Hercegovine, Austrije, Njemačke, Austaralije i svih država u kojima živi makar ijedan Hrvat.
Ovakva hajka upućuje na lutanje hrvatske politike i podsjeća na njenu neslavnu i u Hagu presuđenu ulogu zbog uplitanja u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine s početka devedetih i još neslavniju prošlost Nezavisne Države Hrvatske tokom Drugog svjetskog rata.