Adnan Čustović: Diplomatska ofanziva na građansku Bosnu i Hercegovinu

Ovakva diplomatska ofanziva zapadnog susjeda i istočnog komšije Bosna i Hercegovina nije vidjela od devedesetih godina. Ovdje treba povući jednu ozbiljnu hipotezu počev od Republike Hrvatske. Radi se o vrlo jasnoj definiciji “kada ne možeš da riješiš problem u sopstvenoj zemlji, prebaci lopticu u tuđe dvorište“.  Krivi drugoga za sopstveni neuspjeh.

Tako da demistifikacija određenih teza mora biti brutalno realna i potkovana argumentacijom. Propast Agrokora, afere o kupovini prodaji MOLA, izgubljena arbitraža o piranskom zaljevu Hrvatske sa Slovenijom, prezadužene i najskuplje Autoceste Hrvatske u Evropi (primjer cijena vinjeta da se vozite Slovenijom i Austrijom 7. dana je nekih 26 EUR, dok od granice sa Slovenijom do Baške Vode platite nekih 290 kuna/40 EUR u jednom pravcu), masovni odlazak kompletnih porodica iz Republike Hrvatske u zemlje Zapadne Evrope, pusta Dalmacija gdje galeba jedva sretneš, ogroman deficit radne snage, skupa država, visoki porezi, porast ustaške ideologije/služenje misa u čast “Poglavnika“ u centru Zagreba, te do toga da se u pograničnim dijelovima građani Republike Hrvatske namiruju u Bosni i Hercegovini, jer je voće preskupo, jer su usluge ljekara užasno skupe, gdje se toči gorivo, kupuju cigarete, jer na svakom pograničnom prelazu u BiH ima po nekoliko pumpi, a o kupovini luksuzne robe da ne pričamo.

To je samo jedan dio unutrašnjeg problema s kojim se HDZ Hrvatske suočava godinama i nikako da riješi. O korupmiranosti najbolje govori slučaj Sanader. Bez rješenja za ove brojne nagomilane probleme.

Izbor Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH je HDZ-u Hrvatske došao kao poklon da skrenu pozornost sa svojih problema. Sada se i ankete po Hrvatskoj provode kao da je BiH u nekom konfederalnom odnosu sa Hrvatskom pa, kao da građani Hrvatske nemaju svojim problema, ih pitaju kroz režimske medije da li je Komšić legitiman ili ne.

Od apsurdnih izjava premijera Hrvatske da je “BiH tronacionalna država“, iako se nigdje u Ustavu ne spominje nacija već narod, što je etnička pripadnost.

Nonsens i prorežimska glupost.

Nije tu kraj. Sad se vraćamo u naš bh. lonac koji vri.

Čović je toliko frustriran da je doslovice uvjetovao Hrvatsku da pokrene masovnu diplomatsku ofanzivu prema Bosni i Hercegovini, gdje je čovjek iskoristio kompletan establišment od predsjednice RH, premijera, hrvatskih parlamentaraca u EU parlamentu, do svih bilateralnih i multilateralnih odnosa kako bi na prvo mjesto problematike u Hrvatskoj stavio Bosnu i Hercegovinu.

Eh, dragi građani i jedne i druge zemlje, da vam pojasnim, pored toga što su nažalost građani Hrvatske frustrirani, što im se državnici ne bave njihovim problemima – ovdje se radi o neuspjeloj provedbi teorije “krvi i tla“ i totalitarizmu koji je ravan svakom jednoumlju.

Ovdje je propao projekat gdje jedan čovjek na jednom teritoriju može biti gospodar života i smrti i svih procesa, gdje je on veliki vođa, on predsjednik stranke, doktor emeritus bez poznavanja ijednog stranog jezika, jedini čisti “arijevske“ plave krvi, jedini on, legitiman da okuplja, saziva, šefuje, jedini on da bira i da bude biran, u skladu sa legitimnošću koju je on sam izmislio, jedini on da pomjera tokove rijeka kao mafijaši u zemljama Južne Amerike, jedini on da se pita i bude pitan, jer je on jedini veliki vođa i bez njega to ne može.

Upotpunosti možemo reći da je to velika jedna frustracija. To što su Hrvati statistička greška u Republici Srpskoj, to što im SNSD bira predstavnike u Narodnoj Skupštini Republike Srpske, to što je načelnik Vareša izabran glasovima Bošnjaka, to što drži kompletne finansije u BiH, to što mu je izvor prihoda kladionice koje nisu dovoljno oporezovane, to što Mostar nema izbora preko decenije, to što pokreće u ime Hrvata vitalni nacionalni interes za blokade smjene SNSD-ovog čovjeka kao dopredsjednika Doma FBiH, koji krši Ustav, to više nije važno.

Propaganda, dragi građani, radi u punom kapacitetu, i dok Zagreb vodi diplomatski rat sa Beogradom, Dragan Čović je sa njima u najboljim mogućim odnosima, i sa Bajom iz Laktaša.

To što je 100.000 Hrvata napustilo BiH, dok je i sam Čović po vertikali držao sve konce u vlasti i dok je izabran po istim zakonima ove zemlje po kojima je izabran Željko Komšić, to nije ništa sporno. Sporno je što se doktor, akademik, jedini čisti i pravi, predsjednik svega što može biti, izgubio izbore. Nije čovjek još uvijek naučio šta je to demokratija.

I gdje to Hrvati bježe?
Pa bježe kao i Srbi i Bošnjaci i drugi ljudi i građani u unitarne, razvijene, građanske, jake i stabilne zemlje. Nisu pobjegli u plemenske zajednice gdje ti broje krvna zrnca. Iako se on bori protiv takvog uređenja zemlje, a poziva na evropske vrijednosti?!
Malo kontradiktorno, zar ne?

Dalji problemi diplomatske ofanzive ogledaju se u sljedećem modusu i to: Pelješki most.
Nevjerovatna je činjenica da se prvi put u historiji sredstava EU daju jednoj azijskoj zemlji za izgradnju spomenutog mosta. Da pare EU, koja je strogi zagovornik da se zadrže i potroše kroz kompanije članica, Republika Hrvatska daje baš kineskoj kompaniji da gradi Pelješki most.

Sad se vraćamo na to kad je Sanader govorio da će se most izgraditi.
Pa ljudi moji, most treba da se izgradi, ko to spori? Kome to smeta on nije normalan, međutim ima jedno važno pitanje – gdje se on gradi i na čijem moru?
Badinterova komisija je utvrdila vrlo jasnu pravnu stvar prilikom raspada SFRJ i to da zemlje Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Crna Gora imaju pravo na otvoreno more.
Otvoreno more u međunarodnom pravu znači da zemlje imaju pravo graditi svoju luku ili marinu i da plovimo pod zastavom Bosne i Hercegovine.
Zvuči kao iluzija?
Nije, nego je sporna ratifikacija sporazuma koju je potpisao pokojni Tuđman i rahmetli Izetbegović – “Sporazum Tuđman-Izetbegović“.
Ratifikacija sporazuma znači dobrosusjedski odnos.
No, ne nailazi baš na odobravanje.
Gradnja mosta bez utvrđivanja granice na otvorenom moru je kršenje međunarodnog prava, gdje će završiti s tužbom na sudu u Hamburgu koji se bavi tim pitanjima.
Dragi moji, biti u EU znači ne samo da uživate prava, već da ih se pridržavate, i hvala Bogu, pa su ugledni časopisi u EU opisali kao veliki problem Balkana politiku HDZ i njegove konekcije sa Rusima i Putinom.

Hvala Bogu pa postoje predsjednici tipa Macrona i državnici tipa Merkel koji vrlo dobro znaju šta se iza brda valja.
I hvala Bogu pa Velika Britanija, Njemačka i Amerika mudro sve to prate, jer se BiH sama s tim ne bi mogla, nažalost, izboriti.

Imamo mi još ‘pitanja’ – pitanje Buškog jezera gdje Hrvatska izvlači milione eura proizvodnjom struje, a bh. općine nemaju nikakve koristi od potopljenog zemljišta. Pitanje granice od 1.000 kilometara, pitanje odlaganja nuklearnog otpada blizu bh. granice, pitanje maltretiranja naših građana prilikom ulaska u Hrvatsku, iako su i dalje bh. građani jedni od najbrojnijih turista na hrvatskom moru… Sve  to su pitanja koja će se jednom morati riješiti, jer je to demokratija.

I nažalost, bacanje kosti među bh. Hrvate, da oni brane Čovićevu vilu od pet miliona KM. Mada nigdje, niti u jednoj presudi ne postoji presuda ili inicijativa o pitanju člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, koju ni sam Čović formalno pravo nikada nije pokrenuo. Već postoje presude Pilav, Zornić, Sejdić, Finci…
To Čoviću nije problem.
Pravi  problem  je njegov ego zbog kojeg je spreman da žrtvuje kompletan hrvatski narod.

No, Dragane, Dragane, to što trenutno imaš Dodika na svojoj strani, ne znači ništa, to je čovjek koji misli samo o svojoj… znaš već. Dok mu budeš interesantan, dotada ćeš biti bitan, a kad nestane interesa, ode i ti niz vodu.

Ista stvar i sa Srbijom.
Granica, hidropotencijali koji se koriste na rijeci Drini. Zaobilaženje legitimiteta Vijeća ministara BiH kao bh. vlade u njenom punom kapacitetu te “specijalne veze“ sa Republikom Srpskom.
I sad im još smeta izjava što smo jednom rečenicom rekli da je granica na Drini?!
To je njima nenormalno ili šta već.

Padaju maske o tome da Aleksandar Vučić poštuje teritorijalni integritet BiH, iako nikada ne spominje suverenitet.

To sada nazivaju ” idejom o velikoj Bosni i Heregovini“?
Dakle, molim vas, ljudi javno ističu da Drina nije granica, već da je nekakva njihova BiH do Vraca ili do Dobrinje i da ćemo se mi pomiriti s tim da se možda orao zavihori na Trebeviću?

Do ruskog utjecaja koji preko naftne industrije NIS sporovodi ekonomsku politiku probljavanja bh. društva, i to preko pumpi Gazprom i bankarskog sektora Sberbank.

Srbija niti jedne KM nije platila korištenje hidropotencijala na Drini, iako je to u bivšoj državi SFRJ uredno plaćala, ali od 1991. godine niti Hrvatska, niti Srbija više to ne plaćaju. Dođu, otvore školu ili bolnicu, to je nekoliko stotina hiljada KM, dok ovamo da plaćaju takvu naknadu, same te općine bi mogle po 10 takvih ustanova godišnje otvarati.

Izvlače iz BiH milione KM i to nazivaju bratskim potezom?!

Hljeba i igara – stara Cezarova.

Nazovi dom po Karadžiću i ustanovu po Srbiji, podijeli hljeba i rakije i idemo dalje. U tim  bh. općinama gdje većinom žive Srbi i Hrvati, najviše ti građani i ispaštaju zbog toga.

Naravno, imaju svog pulena Dodika koji dočekuje srbijanske odbojkašice i desetine hiljada KM finansira iz budžeta bh. entiteta RS u srbijanski sport, dok je jedan fudbalski klub “Borac” pred gašenjem.

Mislim da bi bolje bilo da se bavite svojim problemima, pitanje Kosova, Sandžaka i Vojvodine će i vama, dragi Vučići, Dačići i dvorska ludo Vuline doći na megdan. Bavite se vi svojom problemima, jer zadirati u tuđe vrati se kao bumerang. Na tom vam se, dragi građani, svede to bratstvo i jedinstvo koje je doseglo vrhunac demagogije, populizma i bacanja prašine zbunjenom i napaćenom narodu.

Željko Komšić je simbol razbijanja torova, da drugi i drugačiji može glasati za drugog i drugačijeg, simbol, ideja i nada drugačije Bosne i Hercegovine, prirodne kakva jeste, u odnosu na ovu koju danas imamo.

Bosna i Hercegovina je preživjela tolika carstva koja su se raspala, tolike ratove i razaranja pa je opstala. To njima smeta, jer time im se ruše interesi koji traju još od sporazuma Cvetković-Maček, Karadžić-Boban, te Tuđman-Milošević, i evo i dalje se pokušavaju, ali uzalud, sprovoditi kroz prizmu Dodik-Čović, samo sreća što je ovaj drugi ispao iz igre.

Stoga, ima nas, i ima i bit će, koji nikada nećemo odustati, jer mi druge domovine nemamo!

Nema komentara.

Ostavite komentar