Parking namet na vilajet

Po ugledu na državu koja značajne prihode ubire uspostavljanjem različitih akciza i nameta, trenutne općinske vlasti u Sarajevu odavno pokazuju interes da na sličan način ostvare prihode naplatom svih pogodnih prostora za parking. Naime, kantonalne vlasti su još 2016. godine dale ovlaštenje općinama da utvrde propise o uređenju i naplati parkiranja, uključujući uređenje tzv. “ležećeg saobraćaja“ ispred stambenih zgrada. Pozivajući se, između ostalog, da je rješavanje problema parkiranja vozila ispred stambenih zgrada kolektivnog stanovanja u interesu građana. Međutim, sporno je što se opet, po ko zna koji put, pokazuje namjera, u ovom slučaju lokalnih, vlasti da rješavanje komunalnih probleme trebaju platiti građani.

Tako je nedavno iz Općine Novi Grad Sarajevo pušten probni balon, kojim je ozvaničeno naplaćivanje dosadašnjeg javnog parkinga pored tržnog centra Merkur na Čengić-Vili. U provođenju ove odluke ne bi bilo ništa sporno da je općinska administracija javnosti prezentovala dokaze da je parking vlasništvo Općine ili da je napravljen sredstvima iz općinskog budžeta. A na dodatnu sumnju u transparentnost i zakonitost samog postupka upućuje namjera da se preduzeću LOKOM dodijeli upravljanje. S obzirom na to da je LOKOM, u skladu s osnivačkim aktom, preduzeće osnovano u svrhu održavanja objekata u vlasništvu Općine Novi Grad Sarajevo. Pored šturog informisanja javnosti i protivljenja građana, na spomenuto parkiralište postavljena je rampa, čime je započeo proces koji na kraju treba ponuditi ugovore o korištenju parkinga zainteresovanim građanima. Stoga Općina Novi Grad treba upoznati javnost da je parking vlasništvo Općine i, ukoliko se utvrdi suprotno, da nadležni pravosudni organi pokrenu istragu zbog uzurpacije javne imovine s ciljem stjecanja protivpravne imovinske koristi.

Predmet ovog teksta prvenstveno su javni parkinzi i površine pogodne za parkiranje izgrađeni u sklopu velikih stambenih naselja. Pošto vlast koja se ne može pohvaliti izgradnjom velikih stambenih blokova i prateće infrastrukture pokazuje namjeru da uzurpira postojeće kapacitete, bez obzira što ih nije ni izgradila, ni platila iz svog budžeta, niti ih održava. Riječ je zapravo o još jednom pokušaju da se komercijalizira “naslijeđe socijalizma“ kroz manipulaciju propisima, kojima se nastoji izbiti novac iz džepa građana.

U svrhu razumijevanja problema parkirališta oko zgrada kolektivnog stanovanja potrebno je razmotriti nekoliko važnih pitanja. Prvo i najvažnije jeste pitanje imovinsko-pravnih odnosa, koje otkriva jednostavnu činjenicu da se ni jedan jedini objekat kolektivnog stanovanja nije mogao izgraditi bez rješavanja tih odnosa. A što je van razumne sumnje sigurno i provodeno kada su građena velika stambena naselja 1960-ih, 1970-ih i 1980-tih godina u Sarajevu. U tom periodu glavni investitori stanogradnje su bile radne organizacije različitog profila, koje su udruženim sredstvima investirale kako izgradnju stambene cjeline, tako i uređenje pripadajuće građevinske parcele. A kao što je poznato građevinska parcela se tada nije mogla formirati bez rješavanja pitanja vlasništva i upisa u katastar.

I tu dolazimo do vrlo važnog zaključka. Tadašnjim zakonodavstvom o prostornom planiranju definisano je da građevinska parcela uključuje zemljište na kojem je predviđeno građenje građevine i uređenje površina koje služe toj građevini uključujući atomska skloništa, parking, dvorište i pristup na saobraćajnicu u skladu sa uvjetima iz planskog dokumenta. Iz čega se zaključuje da su stvarni vlasnici građevinske parcele bili investitori koji su učestvovali u kupovini za potrebe stanogradnje i izgradnje pratećih sadržaja. U skladu sa tadašnjim društveno-pravnim okvirom gore spomenute površine i prostori koji su namijenjeni da služe izgrađenoj građevini, tretirali su se kao zajednička nedjeljiva imovina data podjednako na korištenje svim korisnicima tadašnjeg stanarskog prava.

Na osnovu do sada izloženog, može se zaključiti da je vrlo smišljenim aktivnostima vlast od kraja rata na ovamo donošenjem zakona koji su tretirali otkup stanova, kao i upravljane zajedničkim dijelovima zgrade izvan zakona ostavila “prostor namijenjen da služi građevini“. Naime zakonom o otkupu stanova definisan je pojam tzv. etažni vlasnici, koji su stekli pravo na otkup korisne stambene površine. Propisima o održavanju zajedničkih dijelova zgrade definisano je da: “Etažni vlasnici imaju nedjeljivo – zajedničko pravo vlasništva nad zajedničkim dijelovima zgrade i nedjeljivo zajedničko pravo vlasništva na zemljištu pod zgradom, kao i obaveze koje proističu iz istih“. Takvim pristupom je nestalo zakonsko uporište koje tretira prostor koji služi građevini, čime je napravljen presedan koji lokalna vlast sada želi iskoristiti za ostvarivanje novih izvora prihoda.

Sljedeće pitanje na koji treba dati odgovor jeste ko je u današnjem pravnom okviru vlasnik prostora koji treba koristiti građevini / stanarima građevine, tadašnji investitor gradnje ili općina. S obzirom na to da je u periodu tranzicije veliki dio nekadašnjih investitora stanogradnje likvidiran iz privrednog života, nameće se pitanje na koga je i kako je preneseno vlasništvo korisnog prostora ispred zgrada u čiju su izgradnju uložili sredstva. Ukoliko se ustanovi da su jedinice lokalne samouprave preuzele vlasništvo nad prostorom koji treba služiti građevini, kao građani svjedočit ćemo najperfidnijem obliku krađe javnog prostora. A od nas zavisi da li ćemo dozvoliti da neko bez ikakvog ulaganja stekne pravo da kao resurs koristi ono što je javno dobro.

Ukoliko zaista žele riješiti problem nedostatnog parkinga, općinske vlasti moraju tragati za optimalnim rješenjem, koje se neće oslanjati na ionako oskudni budžet većine građana. A to se može smo postići odgovarajućim politikama i investicijama, za koje građani kao poreski obveznici svakodnevno izdvajaju svoja sredstva. Nažalost, građani su predugo taoci onoga što budžetski profiteri nazivaju ravnotežom interesa, koja se danas ostvaruje političkom korupcijom. Pod čijim patronatom se krčme općinski budžeti, shodno uskim interesima na štetu većine poreskih obveznika – građana. Što je pozadina, u ovom slučaju, pokušaja uvođenja naknada za korištenje parkinga ispred zgrada.

 

Član predsjedništva Općinskog odbora Demokratske fronte Novi Grad Sarajevo

Adi Mirojević

Parking namet na vilajet
  •   
  •   

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Scroll to top