Intervju: Maja Gasal-Vražalica, zastupnica u Zastupničkom domu PS BiH

Maja Gasal-Vražalica rođena je 1983. godine u Livnu. Profesorica je njemačkog jezika i književnosti. Od 2013. godine članica je Mjesnog odbora Trg heroja, 2014. članica Općinskog odbora Novo Sarajevo. 2014. je izabrana u Zastupnički dom PS BiH, a potom u Zajedničku komisiju za ljudska prava i Komisiju za ostvarivanje ravnopravnosti spolova PS BiH. Od 2015. je članica Predsjedništva DF.

Na Međunarodni dan žena razgovarali smo sa Majom Gasal-Vražalica o statusu koji danas imaju žene u BiH, koliko su u političkom životu prepoznate kao voditeljice promjena…

Zašto su žene u politici rijetkost, odnosno zašto su žene često stranačka “rezerva“?

Analize nevladinih organizacija pokazuju da nas u političkim partijama ima 33 %, što i nije zanemariv procenat, ali kada sad taj procenat uporedimo sa procentom zastupljenosti na mjestima odlučivanja u političkim partijama, tada dolazimo do poražavajućih podataka. Naravno, postoje razlike od partije do partije. Tako one malo konzervativnije imaju još uvijek zastarjelo poimanje o ženama u politici i na mjestima odlučivanja, dok je u socijaldemokratskim i liberalnim partijama situacija drugačija. Međutim tu onda, zbog ravnopravnog odnosa unutar partije, slijedi drugi vid borbe, a koji nije baziran niti usmjeren na spol. U tim bitkama žene često gube jer se te utrke vode na terenima i u terminima koji su većini žena principijelno neprihvatljivi.

Ali nije sve crno-bijelo pa tako nije uredu reći da je sve do kolega. Ima mnogo i do nas i ja sam se lično mnogo puta uvjerila u to. Danas kada analiziramo koliko je to žena na pozicijama odlučivanja na različitim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini, te koliko je duga tradicija postojanja ženskih organizacija, foruma i asocijacija unutar političkih partija, vrlo jednostavno se može zaključiti da nije stvar u tome da imamo ženu na ovoj ili onoj poziciju u državi ili partiji, već je pitanje svih pitanja koja će to žena biti. Mnogi smatraju da je bitna vidljivost, odnosno da je žena kao žena na visokoj poziciji bilo u državi ili partji, no ja lično mislim da je upravo zbog takvog stava politika ravnopravnosti tu gdje jeste. Ako imamo ženu na viskoj poziciji, a koja nema svoj stav niti jasnu viziju politike ravnopravnosti u Bosni i Hercegovini, već slijepo slijedi svog, često konzervativnog, lidera, te zapravo na toj poziciji utjelovljuje njega u ženskoj figuri, ja onda zaista ne znam što smo kao društvo, a osobito kao žene, dobili s tim.

Ne bih se složila sa konstatacijom da smo mi “rezerve“, jer je Zakon o ravnopravnosti Bosne i Hercegovine, kao i Izborni zakon Bosne i Hercegovine, vrlo jasan i propisuje da manje zastupljenog spola, u ovom slučaju žena, na svim pozicijama, u svim organima i na kandidatskim listama mora biti minimalno 40 %. Tačno je da nas nema nigdje ni blizu 40 %, te se i dan danas krši Zakon. Nepoštivanje Zakona o ravnopravnosti sam nebrojeno puta doživjela i u najvišem zakonodavnom tijelu Bosne i Hercegovine, Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine koja je donijela taj Zakon, a koja prilikom silnih imenovanja odlučuje da su 100 % muške komisije, tijela, odbori i slično. Ako najviše zakodavno tijelo Bosne i Hercegovine ne poštuje Zakon o ravnopravnosti spolova Bosne i Herceovine, čemu se onda nadati?!

Garacija od 40 % manje zastupljenog spola je prisutna samo u dijelu kandidatskih listi, dakle u harmonizaciji Izbornog zakona i Zakona o ravnopravnosti spolova Bosne i Hercegovine. Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine neće ovjeriti nijednu kandidatsku listu ukoliko na toj listi nema 40 % manje zastupljenog spola, a to smo nažalost mi žene na jasno propisanim mjestima – jedna žena unutar prve tri pozicije, dvije žene unutar prvih pet pozicija, tri žene unutar osam itd. Međutim, rijetko koja partija u Bosni i Hercegovini odluči da na kandidatskim listama da prednost ženama i stavi ih za nositeljice kandidatske liste. S ponosom mogu reći da je na Općim izborima 2014. godine Demokratska fronta bila jedina stranka koja je imala tri žene nositeljice. Klub Demokratske fronte u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine je jedini parlamentarni klub u kojem su muškarci manje zastupljen spol.

Zbog jasno propisanog pozicioniranja manje zastupljenog spola na kandidatskim listama mi nismo rezerve, već smo nedovoljno ohrabrene ili previše povinovane većinskom muškom dijelu unutar partije, te nas zbog toga nema dovoljno na broju jedan na listama i na drugim pozicijama kojima se garantira ulaz u zakonodavna tijala. To je također vrlo jednostavno objasniti jer kako ima razlika među muškarcima, tako ima i među ženama, te mnoge prije biraju liniju manjeg otpora te se tako i lakše pozicioniraju, dok one malo glasnije, hrabrije i istrajenije u borbi za stvarnu ravnopravnost spolova budu samo dio manjine koja s vremena na vrijeme biva sve manja i manja, a borkinje nedovoljno prepoznate i podržane od kolegica i kolega, pa i društvene zajednice u cjelini.

Da li mislite da je to zbog konstantnog propitivanja o njihovoj sposobnosti i njihovima kvalitetima?

Mnogo češće se kompetentnost, sposobnost i opravdanost rangiranja žena na neku poziciju propitkuje negoli je to slučaj sa muškarcima. Razlog tome je što su muškarci upravo ti koji su na pozicijama odlučivanja da li neka žena treba biti na nekoj poziciji ili ne. To će se promijeniti onog trenutka kada mi kao društvo prihvatimo da smo jednaki po rođenju, odnosno da je ravnopravnost spolova naša društvena opredjeljenost.

Da li su za malu zastupljenost žena u politici krive same žene i jesu li svjesne svoje političke snage?

Po zadnjem popisu iz 2013. godine žene čine 51 % bosanskohercegovačke populacije, dakle većinu. Žene u političkim partijama bi se trebale boriti za jednak i ravnopravan položaj žena u organima partije, samim time bi se poboljšale pozicije na kanditatskim listma, a onda nakon ulaska u zakonodavna tijela te žene bi trebale dati svoj maksimum za unapređenje položaja žena u društvu, odnosno za implementaciju politike ravnopranosti spolova kojom bi se uvelike poboljšao položaj društva u cjelini.

Drugi dio se odnosi na nedovoljnu podršku žena ženama na listama, jer ako činimo 51 % našeg društva, to znači da bi biračice davanjem povjerenja ženama na kandidatskim listama mogle promijeniti sliku zakonodavnih tijela na svim nivoima u Bosni i Hercegovini, a samim time onda i očekivati da žene u zakonodavnim tijelima rade na unapređenju položaja žena u društvu. Žene bi mogle mnogo toga promijeniti, kada bi zaista bile svjesne svoje moći, kako političke tako i društvene. Još uvijek većina žena misli da su muškarci ti koji su sposobniji za rukovodne funkcije i pozicije odlučivanja, da imaju više kapaciteta i vremena da se tome posvete. Međutim realnost je sasvim drugačija. Upoznala sam mnogo žena koje skromno ili skoro nikako ne govore o svojim postignućima te smatraju to kao nešto što se podrazumijeva, i dok one šute, njihove kolege sa mnogo manje postignuća, a uz mnogo više priče o tome, odoše daleko ispred njih i zauzimaju pozicije na kojima će samo biti vidljivi, dok će svita žena iza njega raditi i pripremati mu sve. Postavlja se pitanje zašto se žene povlače i prepuštaju mjesto kolegama bez fair playa?! Možda, jer se to društveno još uvijek podrazumijeva.

Šta mislite na koji način se može promijeniti trenutna situacija u pogledu statusa žena u politici i da li je to moguće uraditi u skorijoj budućnosti u BiH?

Da bi se u društvu promijenilo nešto na bolje u kontekstu ravnopravnosti spolova, u zakonodavnim tijelima mora biti više osoba, dakle i muškaraca i žena, koji razumiju šta je ravnopravnost spolova, šta ona znači za društvo u cjelini, kakva je trenutno situacija i kako ju mijenjati. Navela sam primjer kršenja Zakona o ravnopravnosti spolova Bosne i Hercegovine u Parlamentarnoj skupštini. Dakle da se taj, pa i svaki drugi Zakon u našoj državi ne bi kršio već poštivao, mi moramo imati odgovorne predstavnike i predstavnice u zakonodavnim i izvršnim organima.

Ne mislim da je već broj žena u zakonodavnim tijelima odmah potvrda da će sve te žene biti jednako opredjeljene za politiku ravnopravnosti, jer sve žene ne dolaze iz istih stranaka, te mnoge stranke, a osobito ove koje su u vlasti duge dvije decenije imaju maksimalno dvije žene kojima pokrivaju sve moguće funkcije u partiji i van nje, tako da veći broj žena u zakonodavnim i izvršnim tijelima ne znači odmah i bolji položaj žena u društvu.

Ono što ja lično priželjkujem da će jednog dana biti sasvim normalno u našem društvu da smo jednaki i ravnopravni po svim osnovama i na svakom pedlju naše zemlje. Da ja kao žena imam apsolutno istu startnu poziciju kao i muškarac, da me se ne diskriminira samo zato što sam žena, da me se društveno ne odbacuje jer sam majka, da me se ne smatra socijalnim slučajem jer sam trudna, da me se ne sprema živu u grob jer sam majka djeteta sa poteškoćama u razvoju ili s rijetkim oboljenjem, da imam jednako pravo biti prijedlogom za sve i jednu poziciju u našem društvu, ali da će se selekcija vršiti ne na osnovu spola, već na osnovu znanja, vještina, argumenata, kompetencija.

Da li je to moguće i realno očekivati u skorijoj budućnosti u društvu u kojem se ravnopravnost spolova svela na puku borbu spolova za prevlast, u društvu u kojem se žene smatraju nedovoljno sposobnima za politiku, u društvu u kojem tokom predizborne kampanje žene nemaju jednaku mogućnost da se predstave javnosti i postanu vidljive kako bi birači/ce čuli za kandidatkinje i prije negoli imena kandidatkinja osvanu na kandidatskim listama, u društvu u kojem je medijska vijest ko je koga izvrijeđao na sjednici parlamenta, a ne koja incijativa od društvenog značaja je pokrenuta… Mislim da je budućnost koja će u ovom segmentu biti drugačija od sadašnjosti još uvijek daleko, a voljela bih da griješim.

Da li je moguće u skorijoj budućnosti vidjeti neku ženu na bitnijoj funkciji u BiH – Predsjedništvo BiH, poredsjedavajuća Vijeća ministara BiH …?

Koju ženu? Ako je poenta da ona bude na toj funkciji samo zato što je žena, džaba smo krečili. Danas imamo ženu na poziciji predsjedavajuće Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i prije dvije godine bila je najžešća zagovarateljica za ukidanje jasno propisanih pozicija za manje zastupljen spol na kandidatskim listama. Ako je svrha svega u tome da ženski spol bude na nekoj visokoj funkciji i s te funkcije može da ruši sve ono za što su se mnoge druge žene, pa i muškarci, zalagali, borili i naposlijetku izborili, te još trebamo da aplaudirajmo, jer to prelaže ženski spol i to na visokoj funkciji, onda smo totalno u dubiozi.

Možete li izdvojiti nešto šta ste uradili u toku svog mandata, a da ste posebno ponosni na to?

Ne volim pričati mnogo o sebi i svom radu, jer smatram da ima mnogo osoba koje također vrijedno rade i doprinose našem društvu, a ne pričaju o tome ili ih niko ni ne pita o njihovom radu, rezultatima i postignućima.

Nedavno sam upoznala urednicu jedne TV-kuće koja onako usputno, sasvim skromno spomenu kako nekoliko puta sedmično, nakon svog radnog vremena, odlazi u biblioteku da snima knjige na audiosnimke za slijepe i slabovidne osobe. To radi jer, kaže, osjeća da na taj način doprinosi društvenoj zajednici. Ja, lično, sam se postidjela i odmah sam sama sebi postavila pitanje da li i ja činim i dajem dovoljno kako bih doprinijela boljitku društvene zajednice. Mandat u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine se ne može posmatrati, odnosno ne smije se poistovijetiti sa ovim što radi osoba nakon svog radnog vremena, dakle u svoje slobodno vrijeme, jer ona to radi na volonterskoj osnovi i zato što osjeća da kao pojedinka treba doprinijeti društvenoj zajednici. Malo je danas osoba koje svoje slobodno vrijeme daju za društvenu zajednicu, a mnogo je onih koji očekuju da će ta društvena zajednica tek tako sama od sebe postati bolja.

Ja sam ponosna što sam mandat u Parlamentarnoj skupštini shvatila na način da je to, prije svega, moje radno mjesto, a ne prazan prostor u kojem ću gledati samo na sebe. Ponosna sam što sam zastupnički mandat shvatila da je to mjesto na kojem zastupam građane/ke Bosne i Hercegovine, dakle da sam ja servis građanima/kama moje zemlje, a ne mjesto na kojem ću zastupati sebe, svoju stranku i s vremena na vrijeme raditi. Ponosna sam što sam na mjestu gdje mogu inicirati promjene i biti glas građana/ki Bosne i Hercegovine i da sam tu za njih i zbog njih.

Drago mi je što nisam podlegla privilegiranom načinu života koje ovo radno mjesto nudi, što se nisam promijenila već naprotiv. Kroz ovaj posao upoznala sam mnogo osoba kojima je svakodnevnica u Bosni i Hercegovini jako surova i teška, a prije ovog posla nisam bila dovoljno upoznata sa svim nedaćama i nepravdama koje ti ljudi svakodnevno žive. Kao zastupnica sam pokušavala i pronalazila načine i mogućnosti kako im pomoći ili kako njihove probleme staviti na političku i društvenu dnevnu agendu. Da li dovoljno doprinosim društvenoj zajednici je nešto što se vrlo često pitam i dobro je da se pitam, jer to je znak da sam još uvijek ona ista Maja i da nisam odustala od svojih životnih principa.

Da li je dovoljno i da li je moglo biti i više u ovom mandatu, mislim da će građani/ke imati priliku procijeniti, ja samo znam da sam se maksimalno trudila i da sam bila dostupna za sve građane/ke, bez obzira u kojem dijelu Bosne i Hercegovine žive, te da sam radila u interesu svih nas Bosanaca i Hercegovaca, Bosanki i Hercegovki.