Protekle tri godine u Skupštini Kantona Sarajevo zahvaljujući Bibiji Kerli, zastupnici u Demokratske fronte u Skupštini Kantona Sarajevo, čuje se i glas građana. Mnogo povoda je bilo za ovaj razgovor, između ostalog i tribina u Ilijašu na kojoj će učestvovati predsjednici SDP-a i DF-a Nermin Nikšić i Željko Komšić, a osim njih uvodničar će biti poznati bosanskohercegovački analitičar Esad Bajtal, dok je gost tribine sociolog profesor doktor Slavo Kukić. Tribina će se održati 20. decembra u kinosali u 18:00 sati. Poznata sportiskinja i prije svega humanista u intervjuu za www.dfsarajevo.ba analizirala je trenutno stanje u Kantonu Sarajevo, ali i cijeloj Bosni i Hercegovini.
- Evo već uveliko smo u 4. godini vašeg mandata u Skupštini Kantona Sarajevo, može li kratka retrospektiva?
S obzirom na to da još uvijek nije kraj mog četvorogodišnjeg mandata, ali u iščekivanju nadolazeće godine ipak mogu sabrati račune i podvući crtu na dosadašnji moj rad u Skupštini Kantona Sarajevo.
Kao što znate, Demokratska fronta je 2014. u Skupštini Kantona Sarajevo imala 7 zastupnika, a igrom slučaja ili pak smišljenim činom, iz Fronte je izašlo 6 zastupnika, jedino sam ja ostala vjerna DF-u. Bili smo u vlasti 7 mjeseci, na početku mandata i važili smo za jedan od najaktivnijih klubova u cijeloj Bosni i Hercegovini. Izlaskom iz vlasti, a i gubitkom zastupnika ostalo mi je jedino da budem konstruktivna opozicija i da svojim djelovanjem u Skupštini, i izvan nje, dam svoj doprinos u realizaciji Skupštinskih zaključaka. Koliko sam u tome uspjela, vjerovatno će ocijeniti građani ukoliko se ponovo nađem na listi za sljedeće izbore. Jedini i pravi odgovor je da sam radila ZA i u ime naroda koji me birao. Trebalo bi puno vremena i prostora da navedem sve ono što sam pokušala i što sam uspjela uraditi, ali u suštini sam zadovoljna jer je teško biti opozicija i uraditi sve ono što je planirano.
- Usvojen je Nacrt budžeta za narednu godine KS, opozicija je bila protiv. Vaš komentar o Budžetu, da li je on u interesu građana?
Nacrt budžeta za narednu godinu je usvojen, a vjerovatno će biti usvojen i Budžet na sjednici koja se treba održati 20.12.2017. godine. Bez obzira što pozicija svake godine tvrdi da je Budžet Kantona razvojnog karaktera, iz predočenih stavki se vidi da najveći dio sredstava, a one se kreću oko 757.000.000 KM, ide na plaće i doprinose uploslenih u društvenom sektoru.
Ako uzmemo činjenicu da je u Budžetu planirano 4.000.000 za skijaške terene na Bjelašnici, koja već godinama pravi gubitke i nema nikakve zarade, veoma mala svota novca koja je planirana za naučno-istraživački rad, da u Budžetu ne vidimo nikakvu strategiju niti viziju, stavke se prepisuju iz godine u godinu, dolazimo do zaključka da on nije u interesu građana nego samo u interesu vladajuće strukture Kantona Sarajevo.
- Da li ste zadovoljni trenutnim stanjem u oblasti obrazovanja, kulture i sporta, položajem mladih?
Imajući u vidu da je Bosnu i Hercegovinu u posljednjih nekoliko godina napustilo blizu 130.000 ljudi, od toga vjerovatno 85 % mladih, najbolje govori o tome kakvo nam je opće stanje u društvu pa samim tim i u ovim oblastima koje ste naveli. Obrazovanje je doživjelo nekoliko reformi, ali rezultati se još uvijek ne vide. Što se tiče kulture i sporta, tu sam apsolutno nezadovoljna izdvajanjem novčanih sredstava Vlade prema resornom ministarstvu. Ako uzmemo da se za tu oblast izdvaja svega 0,5 % budžetskih sredstava, onda vam je jasno zasto su sve kulturne i sportske organizacije u Kantonu ogorčene na nas zastupnike, koji bez obzira na sva zalaganja ne uspijevamo pomjeriti tu granicu bar do 1 %. Što se tiče položaja mladih, moram reći da su i oni sami jednim dijelom krivi za izuzetno nepovoljan položaj prilikom zapošljavanja. Lakše je naučiti njemački, položiti certifikat, sjesti u avion i naći odgovarajuće radno mjesto u Njemačkoj, Austriji, Slovačkoj, nego izaći na ulice i masovnim protestima tražiti od vlasti da bar nešto uradi. Vrlo dobro znamo da u ovoj našoj državi pravo na zaposlenje imaju podobni, a ne obrazovani i zaslužni omladinci. Veoma brzo ćemo postati zemlja političara i staraca, pa se pitam kome i čime će ti političari vladati?
- Brojne kantonalne firme su u problemima. Postoji li u Skupštini volja za rješavanjem problema u ViK-u, GRAS-u, Toplanama…?
Izuzetno složeno i kompleksno pitanje. Igra koja vjerovatno ima svoj početak, ali sudija nikako da odsvira kraj.
- VIK, utakmica kao i redukcija vode je trajala onoliko vremena koliko je trebalo Vladi da smijeni stari i postavi novi menadžment VIK-a. 20 i kusur godina se nije vodilo računa o zamjeni dotrajalog sistema vodovodne mreže i, za čudo Božije, promjenom pojedinih ljudi sve se navodno dovelo u red. Očito je to bila igra “koliko će ko strpati u svoje vlastite džepove” od sredstava planiranog kredita od 50.000.000 miliona maraka. Čim je taj dogovor pao, prestale su redukcije, obećana je potpuna naplata duga od dužnika (koji je izražen milionskim iznosima) i društvena mreža facebook je izgubio milionske komentare o redukciji vode u Kantonu Sarajevo. Neko je mahnuo čarobnim štapićem i stare vodovodne cijevi su ponovo postale “upotrebljive”, redukcija više ne postoji, a vladajuća struktura kupi poene samo na osnovu obmane koju su sami smislili.
- GRAS, priča za sebe, jama bez dna. Kanton Sarajevo već godinama pokriva gubitke ove firme koji su dostigli cifru i do 300.000.000 KM, znači skoro polovinu kantonalnog budžeta za godinu dana. I tu se redovno “mijenjaju“ rukovodstva, ali nikako da se promjeni stanje. Nedovoljan broj voznih jedinica, neredovno saobraćanje na prigradskim linijama, preveliki broj zaposlenih su samo jedan dio nagomilanih problema ovoga preduzeća. Ako kažem da bi stečaj bio jedino i pravo rješenje, možda me mnogi pogrešno shvate, ali stečaj nije i likvidacija, prema tome stečajem ne ukidamo nego samo unapređujemo postojeće katastrofalno stanje u GRAS-u
- Toplane ovoga momenta duguju Sarajevogasu preko 77.000.000 KM, i da bi vratili postojeći dug, potpisan je ugovor na 77 godina o povratu duga uz veoma malu kamatnu stopu. Oni su uvjereni da će uspjeti pozitivno poslovati i uz to vraćati dosadašnji dug. Pitam se kojim metodama će to uspjeti??? Možda čarobnim štapićem kojim su se poslužili pojedinci da bi riješili probleme u VIK-u?
- Svjedoci smo da ste rijetka, ako ne i jedina, osoba iz političkog života koja je sve svoje resurse stavila na raspolaganje borcima koji su u “naselju heroja“ ispred Vlade FBiH. Da li očekujete da će se njihov problem riješiti uskoro?
Ja sam svoj politički mandat dobila zahvaljujući narodu i upravo ga trošim u ime i za interese tog naroda. Onoga momenta kada su borci stigli pred Vladu Federacije, ja sam riješila da pomognem onoliko koliko je u mojoj moći. Već punih 6 mjeseci sam sa tim ljudima koji ne traže previše. Oni traže jedinstveni registar koji bi odgovorio na pitanje “Koliko je ustvari istinskih boraca koji zaslužuju da nose taj naziv?“. Prema nekim evidencijama njih je oko 260.000 hiljada, ali po evidencije Salke Bukvarevića ta cifra prelazi 530.000 hiljada.
Naselje heroja ispred Vlade Federacije je mjesto koje obilazim svakodnevno i tu ni jednog momenta nisam razmišljala da li su njegovi stanovnici u pravu. Rješenje ovoga problema je još uvijek pod velikim upitnikom i mislim da će Vlada Federacije prije promijeniti mjesto stanovanja nego riješiti ovaj problem. Žalosno je da stanovnici tog naselja koji su bili istinski borci za ovu našu državu mjesecima po suncu, kiši, snijegu i hladnoći traže svoje pravo koje im uskraćuju upravo oni koje su oni birali. Meni ostaje da im pružam i dalje svoju pomoć u granicama svojih mogućnosti, a na sramotu Vladi Federacije što ne rješavaju problem koji im je ispred nosa.
- Kako vratiti duh olimpizma u Sarajevo, ako smo svjedoci masovnoj rasprodaji naših olimpijskih ljepotica?
Imajući u vidu da sam ja jedan od učesnika Olimpijskih igara u Sarajevu godine, normalna je stvar da me boli odnos prema svemu onome što je bilo dio Olimpijade i olimpijskog duha. Tačno je da je veći dio objekata uništen u toku tog nesretnog rata, ali isto tako je tačno da se veoma malo uradilo da se ti objekti ponovo vrate u prvobitno stanje. Zetra, ponos i ljepota olimpijskog Sarajeva, danas je ruglo u kojem ljeti nema vode, zimi nema grijanja, a novac se nemilice troše za saniranje piste za brzo klizanje koja vjerovatno nikada neće primite klizače evropskih vrijednosti, a ni rekreativce. Unutrašnjost Zetre je sve samo ne prostor koji služi sportu i sportistima. Bjelašnica je jedino olimpijsko borilište, i ako izuzmemo Jahorinu u koju se ulaže, ali i to je očito planski da se dovedu strani investitori koji će postati domaćini a mi stranci na vlastitoj planini. Već sada je skijanje jeftinije u Austriji i Italiji nego na našoj olimpijskoj planini. Veliko i Malo polje na Igmanu su zasada slobodna zona po kojoj šetaju naši i pokoji strani turist, ali je pitanje vremena kada će oko tih polja biti ograda i kapija koju će moći preći samo oni koji imaju debeli smotak novčanica u džepu ili na bankovnoj kartici. Normalnom građaninu će biti “zabranjena“ posjeta mjestima koja su obilježila Sarajevo i sarajevsku Olimpijadu. Na Trebeviću imate sankašku i bob-stazu koja je faktički gotova i u koju treba uložiti vrlo malo da bi bila funkcionalna, ali i to malo je previše za one koji nemaju sluha za olimpizam i sport u cjelini. Već davno sam predložila da se postave table na ulazima u grad sa natpisom “Dobrodošli u olimpijsko Sarajevo“ i vidim da su tek sad počeli takve table i da postavljaju.
I na kraju cijele ove balade, bez obzira na to što mi teško pada, očito je došlo vrijeme da se kupuje karta i to u jednom smjeru. Ja ostajem sve do momenta dok ima i malo nade da će biti bolje.