+387 33 200 222                                                                           Radićeva 8.,

71.000 Sarajevo                                                                      ks@fronta.ba

Blog Amira Vrce: Ili građanska BiH ili BiH bez građana

Vrijeme je za novi ZAVNOBIH

Moderne, demokratske države, zasnovane su na vladavini prava ili pravnoj državi.

U njihovom središtu nalazi se – građanin.  Sva se vlast izvorno crpi iz naroda, preciznije nacije odnosno skupine svih državljana/građana.  U takvim, građanskim, parlamentarnim demokratijama, propisana su i štite se individualna prava svih građana, te unaprijed određeni krug kolektivnih prava.  Time je bitno smanjen ili potpuno eliminisan prostor malverzacijima ili eventualnim zloupotrebama „uživanja“ takvih prava.  Takve, građanske demokratije, ispunjavaju standard dobrog ustava, te propisuju sve preduslove za funkcionalnu državu.

E pa sad, i „vrapci na grani“ vjerovatno pretpostavljaju da dejtonski Ustav Bosne i Hercegovine, ne ispunjava standard dobrog ustava, niti stvara bilo kakve uslove za djelotvornu državu, održivu ekonomiju i razvoj, pristojan obrazovni sistem, te svrshishodan javni aparat.  Postavlja se pitanje i njegovog legitimiteta, jer, da parafraziram profesora Festića, građani BiH 1992. godine nisu glasali za ovakav Ustav i ovakvu državu, pa zašto im se onda ona stalno nameće?

Što je najtužnije, Ustav Bosne i Hercegovine, pored svih ovih karakteristika ili otvorenih pitanja, uvijek nemali broj svojih građana/državljana, u zavisnosti od toga gdje žive ili kako se osjećaju – diskriminira, zanemaruje i dovodi u neravnopravan položaj.  Takvo što su dokazale i presude Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ali i Evropskog suda za ljudska prava.  Sve navedeno iz razloga što su kreatori i/ili nalogodavci Ustava Bosne i Hercegovine, a posljedično i naših života odnosno realpolitike i društvene stvarnosti koju ona diktira, pokušali pomiriti dva protivrječna principa – etnički (princip nacionalne države) i građanski (princip pravne države).

Kada na sve to dodamo da smo među „najjadnijim“ državama svijeta, sa stopom „odljeva mozgova“ u stalnom porastu, postavlja se pitanje koje je rješenje? Šta dalje činiti kada svakim danom svjedočimo sve bezobzirnijim i egocentričnijim izjavama te postupcima etnopolitičkih šerifa koji se predstavljaju ili da ne vole ovu državu dok na račun nje itekako dobro žive, ili da nema većih ljubitelja od njih, dok sa njenih računa na otmu sve što je moguće?  Kako racionalno i kritički promišljati kada je rat nastavljen u Bosni i Hercegovini, samo političkim sredstvima? Kako onome ko iskreno voli ovu zemlju te za nju i sve njene građane želi dobro, objasniti zašto su najglasniji oni koji bi se iz države izdvajali, nove granice nametali ili oni koji su zbog ličnih interesa i kratkovidnosti, nesposobni kreirati i voditi državotvornu politiku?

Koji je odgovor na stalne udare na suverenitet i teritorijalni integritet države, ekonomsko siromaštvo svih građana, te najgoru vrstu poniženja i nepravde?

Vrlo jednostavno – Novi društveni dogovor.  Novi narodni, građanski Ustav.  Nova, građanska Bosna i Hercegovina.  Samo prevlast građanskog principa nad etničkim je pravedan pristup za heterogeno društvo kakvo je bosanskohercegovačko.  Samo je garantiranje i ispunjavanje svih individualnih prava i unaprijed propisanog kruga kolektivnih prava za svakog žitelja Bosne i Hercegovine na svakom dijelu njene zemlje – jedini mogući put.

Ali, čega se to mi, ako nas uopće ima dovoljno (neka reakcije na tekst budu mikropokazatelj) koji ovaj stav zastupamo, bojimo? Zašto stidljivo pričamo o potrebi novog, građanskog Ustava i izgradnji funkcionalne države? Kako to da drugi ne prezaju od secesionističkih, trećeentitetskih ili „amanetskih“ (paternalističkih) vizija Bosne i Hercegovine?

Krajnje je vrijeme da zagovornici građanske Bosne i Hercegovine, nacije bosanskohercegovačkih državljana, jasno i hrabro istaknu svoj stav, prezentuju svoj cilj te rade na uspostavljanju svoje vizije.

Prije svih mislim na progresivne snage u Bosni i Hercegovini, pa neće se valjda oni koji je ruše zbog uskih, ličnih, pajdaško-familijarnih interesa, zalagati za ukidanje etnokratije a dostavljanje građanske demokratije? Nisu se ni 1943. godine u Mrkonjić Gradu okupile snage koje su htjele razdor, smrt i nesreću Bosne i Hercegovine i njenih naroda, već ponosni antifašisti, patriote i avangarde.  Računam dakle na stranke, pokrete, udruženja, sindikate, privrednike, profesore, penzionere, studente, na sve građanke i građane koji su uvjereni u isti put Bosne i Hercegovine – samo su „naučeni“ da je takvo što naučna fantastika jer tobože ne postoji političke volje.  Olako zaboravljamo, da političke volje onih koji su dobro zaradili na nedjelotvornosti države, nikada neće ni biti.

Oni samo mogu povlačiti kvaziargmente da je građanska Bosna i Hercegovina put u unitarnu državu, te time, svjesno ili ne, dokazati nepoznavanje elementarnih pojmova unitarizma/federalizma i jedinstvene/savezne države.  Građanska Bosna i Hercegovina ne samo da može, već bi i trebala biti federalna država, sa visokim stepenom decentralizacije – ali sa ekonomski i geografski određenim regijama – nikako etnički i politički povučenim granicama!  Možda protivnici ideje građanskog principa, naznake unitarizma vide u postojanju državnog naroda, bosanskohercegovačke nacije kao skupa svih građana (bez obzira na etničko, vjersko ili bilo kakvo drugo porijeklo), ali onda ne govorimo o protivnicima građanskog principa, već o protivnicima jedinstva Bosne i Hercegovine. U skladu s tim, baš bih volio čuti odgovor na pitanje da li su Njemačka i Austrija unitarne države, obzirom da su građanske?  Stoga, za dušebrižnike i etničke kabadahije, za slučajne ili namjerne idiote – federalizam nije ekskluzivno predviđen samo saveznim državama, niti je jedinstvena država unitarna država.  Malo isčitajte ako meni ne vjerujete, ili zatražite informacije od tih silnih uhljeba pardon savjetnika.  Džaba ih plaćamo ako gospodo sami, pored silnih obaveza, morate još i o tome čitati.

Vrijeme je dakle, za novi ZAVNOBIH.  Za prevazilaženje Daytona.  Jer ako ga shvatimo kao čin da se zaustavi rat, a koncept konstitutivnosti naroda kao „spasonosno“ i možda u tom trenutku jedino moguće rješenja za biološki opstanak naroda i svih građana u uslovima nakon agresije, etničkog čišćenja, genocida i najtežih zločina – onda u današnjim uslovima „etnoteritorijalnog divljanja“ i očiglednog biološkog opstanka svakog od tih naroda i samih građana, prijeti nam nešto drugačija opasnost, opet biološke prirode.  Opasnost u vidu masovnog iseljavanja čitavih porodica, većinom mladog i obrazovanog kadra, te negativnog prirodnog priraštaja.  Prijeti nam ekonomski i socijalno uzrokovan egzodus stanovništva Bosne i Hercegovine, gdje uslove za takvo što sasvim sigurno možemo naći u trenutnom ustavnopravnom poretku države, te političkoj i društvenoj zbilji koju, kao takav, projektira.  Prijeti nam država bez ijednog građanina.

Vrijeme je za novi ZAVNOBIH, jer je skoro pet stotina godina prošlo od osmanskog osvojenja i uništenja srednjovjekovne bosanske države do njene obnove u ZAVNOBIH-u.  Nećemo valjda opet čekati toliko za izgradnju građanske države, za dogovor o novoj, državotvornoj viziji Bosne i Hercegovine?  Jer i ovih trideset, se čini kao previše, možda i tmurnije i teže, od osmanskih, austrougarskih, kraljevskih i drugih, godina i režima.

Međutim, prije „novog ZAVNOBIH-a“, sve zavnobihske, progresivne, lijeve i građanski orijentirane snage Bosne i Hercegovine, najprije one političke, moraju se uozbiljiti.  Moraju u svojim izbornim programima za predstojeće izbore, pored svih oblasti, iskazati jasno opredjeljenje za građanski koncept i detaljno pojašnjenje, uz konsultaciju struke, šta pod njim podrazumijevaju.  Zatim pozvati sve istomišljenike da im se pridruže i time učiniti prvi korak.  Moraju osnovati „Koaliciju građana za Bosnu i Hercegovinu“, te hrabro prezentirati viziju drugačije, građanske Bosne i Hercegovine, koliko god to nekome zvučalo nemoguće ili preambiciozno.  Delegatima ZAVNOBIH-a nije bilo nemoguće okupiti se u ratnim uslovima, a nije im bilo ni preambiciozno obnoviti državnost Bosne i Hercegovine.  Moraju spremno i zajednički izaći na izbore 2018. godine i tražiti legitimaciju, takve, građanske ideje.

Do tada, do pobjede ili poraza – sretan nam svima ovaj „stari“ ZAVNOBIH i Dan državnosti Bosne i Hercegovine, pa i onima koji ga ne slave, jer da nema Bosne ne bi bilo ni njih, ni nas. Ne bi bilo ni Bošnjaka ni Srba ni Hrvata ni građana ni ostalih.  Mnogo je Bosna starija od svih njih i nas samih i ako ni zbog čega drugog – hvala joj na tome!

Blog Amira Vrce: Ili građanska BiH ili BiH bez građana

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Scroll to top