Blog Dževada Adžema: “Je l’ stig'o grant?” – Metafora za ekonomsku, kulturnu i biološku propast BPK

Bosansko podrinjski kanton je prostor egzistencijalnog minimuma ili poligon političke monogamije na kome SDA provodi unaprijed pripremljeni scenarij potpunog zaglupljivanja preostale biološke mase, poznatije pod nazivim Bošnjaci.
Permanentno zapostavljani i zlostavljani godinama od strane zakonodavne i izvršne vlasti, uglavnom vođene od SDA, Bošnjaci gornjedrinjske regije ne samo da gube vlastitu osobnost već im je posebnost i nadnaravne moći predstavljena od strane imanentnih mislilaca, skorojevića, koji donacijama sagradiše dvore pred očima nezbrinute boračke populacije postala ideja vodilja za samostalnost i, ne daj Bože, suživot sa drugima i drugačijima.
U okolnostima mirnodopskog odumiranja pod kojim je demokratija samo simulacija građanske volje a nikako pravo izbora, nekoliko probranih i odabranih gospodari, ne samo radno sposobnim, već i onima koji još nisu ni rođeni.
Nije li ponižavajuće i nedostojno življenja to što nas ubjeđuju da ima i gore i da je aktuelna vlast spremna na žrtvu i odricanje samo da spasi puk.
Naravno, ne može Vas spasiti neko ko je intelektualno inferiorniji od mase, te je stoga i otvoren Internacionalni univerzitet znanosti na kome magistriraju SDA-ovi kadrovi brzinom svjetlosti.
Naoružani vokabularom za šire narodne mase i univerzitetskim zvanjima internacionalne vrijednosti, aktuelni pretpolitički establišment SDA zatire i poslednju nadu da je spas u obrazovanju i znanju.
Vokabular tipa “otoić” umjesto malo prije, “zrene” unjesto sazrije, “oto” umjesto to, “godujem” umjesto potvrđujem, “gumno” umjesto kružni tok, “otisla se međa” umjesto erozija tla i mnogi drugi naglosaksonski izrazi postali su stvarnost na obalama i priobalju rijeke Drine.
Sve ove i druge probleme na prostoru BPK riješit će garant samo “grant” sa viših ili visočijih nivoa bezvlašća.
Godinama predstavnici SDA u BPK svoj nerad i nesposobnost fakturišu braći po stranačkoj pripadnosti u Sarajevu ali samo na lokalnom nivou, ne daj Bože da se neko odvaži i javno prozove članove dinastije na minderima za koju je ovaj prostor, ustvari, samo jedan procenat teritorije u BiH, jedan procenat ili čak i manje u stanovništvu, jedan i pol procenat u izvozu i tako redom.
Tragedija BPK ogleda se u činjenici da svi stanovnici BPK, perad, konji, krave muzare i steone junice, ovce, koze i jarići ne mogu napuniti ni stadion Grbavica.
Pa ko nas to raseli po bijelom svijetu goraždanski dušebrižnici, vi političke kukavice i narikače čiju poniznost pred dvorima SDA-ove centrale u Sarajevu ni Rimljani nisu iskazivali pred Cezarom lično.
Glavno je pitanje SDA-ove ekspoziture u Goraždu – ko će na federalnu kompenzacijsku listu, ko će “raznositi” kantonalnu listu, ko će dijeliti pakete sa higijenskim potrepštinama uneređenim sljedbenicima, ko će glasno, precizno i jasno iskazati ugroženost od stanovnika susjednih općina, ko će otvoriti tunel Hranjen i hoće li kompromitovani Oković završiti u okovima stranačke diktature.
Je l’ doš'o  grant? Ako je doš'o, onda sve napisano nema smisla…
Blog Dževada Adžema: “Je l’ stig'o grant?” – Metafora za ekonomsku, kulturnu i biološku propast BPK
  •   
  •   

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Scroll to top