Bosansko podrinjski kanton je prostor egzistencijalnog minimuma ili poligon političke monogamije na kome SDA provodi unaprijed pripremljeni scenarij potpunog zaglupljivanja preostale biološke mase, poznatije pod nazivim Bošnjaci.Permanentno zapostavljani i zlostavljani godinama od strane zakonodavne i izvršne vlasti, uglavnom vođene od SDA, Bošnjaci gornjedrinjske regije ne samo da gube vlastitu osobnost već im je posebnost i nadnaravne moći predstavljena od strane imanentnih mislilaca, skorojevića, koji donacijama sagradiše dvore pred očima nezbrinute boračke populacije postala ideja vodilja za samostalnost i, ne daj Bože, suživot sa drugima i drugačijima.
U okolnostima mirnodopskog odumiranja pod kojim je demokratija samo simulacija građanske volje a nikako pravo izbora, nekoliko probranih i odabranih gospodari, ne samo radno sposobnim, već i onima koji još nisu ni rođeni.
Nije li ponižavajuće i nedostojno življenja to što nas ubjeđuju da ima i gore i da je aktuelna vlast spremna na žrtvu i odricanje samo da spasi puk.
Naravno, ne može Vas spasiti neko ko je intelektualno inferiorniji od mase, te je stoga i otvoren Internacionalni univerzitet znanosti na kome magistriraju SDA-ovi kadrovi brzinom svjetlosti.
Naoružani vokabularom za šire narodne mase i univerzitetskim zvanjima internacionalne vrijednosti, aktuelni pretpolitički establišment SDA zatire i poslednju nadu da je spas u obrazovanju i znanju.
Vokabular tipa “otoić” umjesto malo prije, “zrene” unjesto sazrije, “oto” umjesto to, “godujem” umjesto potvrđujem, “gumno” umjesto kružni tok, “otisla se međa” umjesto erozija tla i mnogi drugi naglosaksonski izrazi postali su stvarnost na obalama i priobalju rijeke Drine.
Sve ove i druge probleme na prostoru BPK riješit će garant samo “grant” sa viših ili visočijih nivoa bezvlašća.
Godinama predstavnici SDA u BPK svoj nerad i nesposobnost fakturišu braći po stranačkoj pripadnosti u Sarajevu ali samo na lokalnom nivou, ne daj Bože da se neko odvaži i javno prozove članove dinastije na minderima za koju je ovaj prostor, ustvari, samo jedan procenat teritorije u BiH, jedan procenat ili čak i manje u stanovništvu, jedan i pol procenat u izvozu i tako redom.
Tragedija BPK ogleda se u činjenici da svi stanovnici BPK, perad, konji, krave muzare i steone junice, ovce, koze i jarići ne mogu napuniti ni stadion Grbavica.
Pa ko nas to raseli po bijelom svijetu goraždanski dušebrižnici, vi političke kukavice i narikače čiju poniznost pred dvorima SDA-ove centrale u Sarajevu ni Rimljani nisu iskazivali pred Cezarom lično.
Glavno je pitanje SDA-ove ekspoziture u Goraždu – ko će na federalnu kompenzacijsku listu, ko će “raznositi” kantonalnu listu, ko će dijeliti pakete sa higijenskim potrepštinama uneređenim sljedbenicima, ko će glasno, precizno i jasno iskazati ugroženost od stanovnika susjednih općina, ko će otvoriti tunel Hranjen i hoće li kompromitovani Oković završiti u okovima stranačke diktature.
Je l’ doš'o grant? Ako je doš'o, onda sve napisano nema smisla…
Blog Dževada Adžema: “Je l’ stig'o grant?” – Metafora za ekonomsku, kulturnu i biološku propast BPK