U zadnje vrijeme bivši lider SDP-a, Zlatko Lagumdžija u svojim medijskim nastupima se ističe napadima kako na ličnost Željka Komšića tako i na DF. Koji motivi stoje iza ovakvog medijskog nastupa nije teško dokučiti ni razlučiti.
Prvo, uočljivo je da slijedi dobro poznate demagoške fraze o izdaji i dugovima prema bivšim partijskim drugovima. S očitim ciljem nametanja teze o tobožnjoj opasnosti od buđenja razjarenog HDZ koji samo ide u prilog SDA.
Druga stvar koja pada u oči jeste potpuno neodbranjiva insinuacija da nebošnjački kandidat ispred SDP miri građansko i nacionalno, a da ispred DF budi ni manje ni više nego „treći entitet“.
I treće, bez ikakvog objašnjenja i argumentacije Demokratskoj fronti nalijepi etiketu političkog autizma, kao glavnog kamena spoticanja oko ujedinjenja ljevice.
Da stvari tako ne stoje, najbolje pokazuje računanje na kratko pamćenje građana ove zemlje. Očigledno je da se spominjanjem vođstva DF, pokušava drugima ispostaviti stari račun za izborni fijasko iz 2014. godine, zbog čega već spomenuti gospodin i nije u operativnoj politici.
Da se podsjetimo, katastrofa je počela 2010. godine potpisivanjem Platforme sa SDA, NSRzB i HSP. Rezultat te vlasti znamo – formiranje državne vlasti 14 mjeseci, protesti oko JMBG, stranačka kombinatorika uz totalnu paraliza Federacije BiH i naposljetku nasilne demonstracije u februaru 2014. godine.
A iza svih kriza tadašnje vlasti se krila nezajažljiva želja za moći i vlašću, koja je bila turborepriza svih poslijeratnih vlasti. A za to nije kriv ni DF ni Željko Komšić, pa ni SDP u cjelini. Već je kriva ona struktura i garnitura što je stala pod skute ovih dana dežurnog kritičara DF.
SDP je zbog svega pomenutog doživio jedan od najtežih poraza od kada postoji na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni. Time je na duže staze iz ruku SDP-a izbijeno isključivo zastupništvo ideje socijaldemokratije u BiH.
Na sceni se pojavila nova snaga socijaldemokratije – Demokratska fronta, što su građani ubjedljivo podržali na izborima 2014. godine. I koliko god njen ulazak u vlast bio argument kritike, činjenice govore da učešće u vlasti DF-u nije donjelo afere, istrage ni krivične postupke.
Ne sporeći da su DF kao i svaku mladu stranku pogodile turbulencije koje povlači izlazak iz vlasti, nezadovoljstvo ili prevelike ambicije pojedinaca. Ideja Demokratske fronte nije napuštena, ona se razvija, uči na svojim greškama i ponovo jača. Za to vrijeme lutanja DF kako mnogi vole prigovoriti, u SDP-u bilo je dovoljno prostora da se stvore i ponude programi za djelovanje ljevice na novim osnovama.
Pošteno govoreći na terenu u pogledu ujedinjenja ljevice vidljivi su mali koraci. Od građanske javnosti ohrabrene, ali još uvijek previše spore aktivnosti na stvaranju jedinstva lijevog bloka, izložene su različitim kušnjama. U tom kontekstu teze bivšeg vođstva SDP-a o stožernoj socijaldemokratskoj partiji iznesene u javnost ovih dana, ponovo su ogolile glavnu prepreku koja stoji na putu ujedinjenja ljevice. Ne zna se kako će se trenutno rukovodstvo SDP suočiti s navedenim tendencijama i savjetima nekadašnjeg predsjednika.
Opravdana je bojazan da će nerazumjevanje ponovo dovesti do toga da lijevi prostor u politici ostane nepopunjen. Pitanja poput borbe za radnike, socijalnu jednakost, zaštitu socijalno ugroženih i isključenih, pravdu, radnička prava, zaštitu javnog dobra i isticanje prvenstva javnog interesa ponovo stoje u drugom planu. Stoje dok se socijaldemokratske snage odmjeravaju, pozicioniraju ili pokušavaju nametnuti svoje vođstvo.
Pokušaj uvlačenja DF u to je nedobronamjeran čin, koji može ugroziti dosadašnji stepen saradanje lijevih stranaka. Stoga je neophodno naći model prevladavanja trenutno forsiranih razlika i nastaviti saradnju bez obzira na neutemeljene prigovore. S jasnim ciljem postizanja konsenzusa socijaldemokratskih snaga oko ključnih društvenih i političkih pitanja, bez hranjenja beskrajinih ambicija pojedinaca u tom procesu.
Adi Mirojević, član OO DF Novi Grad Sarajevo i član Odbora za pitanja mladih Političke akademije DF