U mnoštvu definicija politike kao pojma meni su nekako najdraže one najkraće, definicije koje pogađaju samu suštinu ali i realnost savremenog bavljenja politikom na ovim prostorima.
Tako neke od definicija polaze od sasvim jednostavnih postavki da je politika puka borba za vlast, ipak ja najrađe prihvatam onu da je politika umijeće mogućeg.
Šta je sve moguće na političkoj sceni Bosne i Hercegovine, e pa to je teško i zamisliti.
Pitao sam nekolicinu prijatelja, poznanika i saradnika kojima je politika „zanat“ da li mogu da zamisle hipotetičku situaciju da u Bosni i Hercegovini na izborima pobjedi jedna liberalna, građanska i multietnička stranka kakva je recimo Naša stranka.
Gotovo svi od reda su mi kazali da je to nemoguće ili gotovo nemoguće bar u narednih desetak godina.
Ipak bilo bi interesantno zamisliti takvu hipotetičku situaciju u kojoj Naša stranka ostvari rezultat bolji ili približan rezultatu SDP-a iz 2010. godine.
Naravno Naša stranka nije SDP, pogotovo ne SDP iz 2010 godine sa svom stranačkom infrastrukturom i kadrovima ali desilo se i kako bi to moglo izgledati?
Nakon potvrđivanja izbornih rezultata postajemo svjesni da Naša stranka ima člana predsjedništva, recimo iz reda hrvatskog naroda, možda Boriša Falatar.
Naša stranka kao relativni pobjednik ima priliku formirati vlast kako na nivou BiH tako i u FBiH.
Naravno ne gubi se ni trenutak sve sada ide puno brže, transparentno, relaksirano od nacionalnih tema, Falatar se brine o vanjskoj politici, odbrani itd, u Predsjedništvu relaksira odnese nalazeći najmanji zajednički sadržilac o ratnoj historiji zemlje, o karakteru rata i konsenzus se postiže iznenađujuće lako.
Diplomatija dobiva novi zamah, agilni Falatar u svjetske prijestolnice šalje samu kremu diplomatije, tako kofere za London pakuje i Ivana Marić koja će na brojnim prijemima kolegama pojašnjavati odnose u BiH, vjerske i nacionalne odrednice, historiju zemlje još puno toga kako bi svima sve bilo jasno.
U Vijeću ministara se formira programska koalicija relativnih pobjednika SNSD-HDZ-NS, nacionalisti nemaju stolicu na pregovorima jer NS se drži predizbornih obećanja nema koalirati sa nacionalnim strankama.
Predsjedavajuća Vijeća ministara postaje Sabina Ćudić koja uvodi nove standarde rada po uzoru na demokratsku EU, tu su još sve same perjanice NS Nihad Uk, Predrag Kojović i Edin Forto koji postaje ministar odbrane i odmah izlazi sa genijalnom inicijativom o demilitarizaciji BiH, svi su oduševljeni, sve potrebne procedure se provode u rekordnom roku i uz dvotrećinsku podršku, nekoliko nacionalista se bune ali njih više ne prate ni lokalni mediji.
Premijerka FBiH postaje Irma Baralija sa pregršt novih ideja mijenja se Ustav, donose se zakoni, sve je prepuno javno dostupnih registara, svi sve znaju, sve je transparentno, vrše se pripreme za prvi popis maca i cuka u svim kantonima.
U novom ustavu BiH stoji: O svim pitanjima se odlučuje konsenzusom, a ako konsenzus nije moguće postići tri puta uzastopno aktivira se klauzula o mirnom razdruživanju entiteta uz obavezu zadržavanja dobrih komšijskih odnosa i međusobnom čestitanju svih praznika.
Tekst je satiričnog karaktera.