Ovih dana u medijima se pojavila informacija kako je Jablanica jedina općina na području HNK sa certifikatom za povoljno poslovno okruženje.
Kada bi živjeli u nekom drugom gradu vjerovatno bi čestitali na ovom uspjehu, ali mi koji od svog rođenja živimo u Jablanici i koji godinama pratimo (ne)rad općinskih vlasti to ne možemo učiniti, jer bi lagali sami sebe, a to nećemo niti ćemo dozvoliti bilo kome drugom da nas laže.
Jablanica je grad sa nekih 10.000 stanovnika, od kojih je 2.324 nezaposlenih i cca 1.350 penzionera. Svake godine je sve manje djece upisane u osnovnu i srednju školu, što znači da „bijela kuga“ itekako hara našim gradom.
U srednjoj školi već godinama se ponavljaju ista zanimanja tako da konobara, klesara, ugostiteljsko – turističkim tehničara i gimnazijalaca imamo na izvoz.
Ne želeći da budu hamali nekome od lokalnih „biznismena“ za 300 KM, a u želji da se školuju za zanimanja koja žele, omladina odlazi u Konjic, Mostar ili Sarajevo.
U toku, a i poslije rata 1992. – 1995. g. raseljeno je mnogo stanovništva, najviše Bošnjačkog, ali i Hrvatskog i Srpskog. Jedan dio njih je pobjegao od prokletog rata da sačuva živu glavu, a drugi dio je otišao „trbuhom za kruhom“ pa su tako čitave porodice rasute su po „bijelom svijetu“. Za ono malo vremena što ljeti provedu u svom rodnom gradu obilazeći rodbinu, brzo se zasite ove jablaničke učmalosti, nabrzaka povade pasoše, ošišaju se ili naprave frizure, poprave zube i bježe nazad.
Ovo malo nas tvrdoglavih koji smo zavoljeli ovaj grad i koji nam se uvukao pod kožu pa nećemo iz njega, ostali smo ovdje da uživamo u ljepoti ovog grada i dobroti njegovih ljudi, ali isto tako da se patimo i preživljavamo kako znamo.
Pamte Jablaničani i boljih dana. Ne tako davno u ovom gradu se lijepo živjelo od svog rada u nekom od jablaničkih preduzeća, u kojima su radili Jablaničani, ali i Prozoraci, Konjičani pa i manji broj Mostaraca i Sarajlija. Radilo se u pogonu „Zlatka Vuković“ (kasniji pogon „AMINE“), trgovinama preduzeća „Apro“ (kasnije „JABLANKA“) i „Velepromet“ (kasnije „PROMET“), u preduzećima „UNIS“, „GRANIT“, „HE na Neretvi“, „Šumarstvu“, „UTP ČVRSNICA“ i još nekoliko manjih firmi. Od svih pobrojanih danas još normalno radi samo HE na Neretvi. Zahvaljujući lošim političkim elitama i nedobronamjernim moćnicima, nekadašnji nosilac razvoja općine i privredni gigant „GRANIT“ je na koljenima, a sva ostala preduzeća su uništena dok je njihova imovina u bescjenje rasprodata. Još veće zlo je da nisu imali nimalo ljudskog u sebi da od tih novaca radnicima koji su svoj radni vijek proveli u tim preduzećima bar izvrše uplate zaostalih dugovanja i uvežu radni staž.
Ko su takozvane političke elite i moćnici, kako i zašto su uništili i rasprodali sve ove firme treba pitati gospodu iz SDA, one koji su zajedno u vječnoj koaliciji sa HDZ-om na vlasti u ovom gradu, koji već gotovo tri decenije kao i danas rastaču i urušavaju ono što je Jablanica bila nekad.
Pitamo ih ovako javno: Gospodo je li vas imalo stid? Spavate li mirno? Je li vam savjest čista i pred Bogom i pred narodom? Zašto ne činite ništa da našoj djeci obezbjedite radna mjesta, da pomognete preduzeću „GRANIT“ u stečaju koji bi trebao biti naša „zlatna koka“, zašto ne zaustavite rastakanje i ono malo preostalih društvenih privrednih kapaciteta, zašto ne zaustavite odlazak mladih ljudi?
A zašto bi!?
Izgleda da smo mi sanjari, idealisti i maštari što očekujemo od vas da to učinite kada znamo da su vaše stranačke kolege direktno upetljane u sve to i na sve moguće načine pokušavaju završiti započetu pljačku?!
Kao da je vas briga za ovu čaršiju!
Što bi vas interesovalo kakav je kvalitet obrazovanja kad vi svoju djecu školujete po „prestižnim“ privatnim školama i univerzitetima širom Svijeta, kupujete im stanove po Mostaru i Sarajevu, sjetujete ih da „bježe“ iz ove čaršije.
A šta je s nama, građanima Jablanice koji jedva preživljavamo i koji smo primorani svoju djecu slati ovdje u školu jer i to jedva finansiramo?
Šta je sa nama koji nismo „vaši“ i koji mislimo drugačije od vas, čija su djeca primorana moliti lokalne tajkune da rade kod njih za mizernih 300 KM (ako im i to zapadne) i onda moliti te vaše „uspješne privrednike“ da se smiluju da im isplate pošteno zarađenu plaću?
Šta je sa nama koji pokušavamo ostvariti svoje dječačke snove, koji smo maštali kako ćemo u svojoj rodnoj čaršiji zasnovati porodicu, školovati djecu i zaposliti ih u neku od jablaničkih firmi, dočekati tako duboku starost i umrijeti u svom gradu?
Samo da znate, mi se svojih snova nećemo tako lako odreći!
Mislite li da smo toliko glupi da ćemo dozvoliti da nas lažete kako je ovo čaršija za poželiti, da se hvalite kako je u Jablanici sve „med i mlijeko“?
Hvalite se izgradnjom dvorane koja nas je koštala preko 10 miliona KM i koja će samo biti na teret, a nikako korist općinskom budžetu, a koja će na žalost, u to smo sigurni, vrlo brzo biti zatvorena kao sarajevska Skenderija i slične građevine širom BiH.
Zar nije bilo bolje sagraditi mnogo manju dvoranu koja bi zadovoljila potrebe svih sportskih kolektiva i građana Jablanice, a ostatak sredstava ponuditi kao poticaj nekom od investitora za otvaranje radnih mjesta.
Gospodo iz SDA prestanite obmanjivati javnost i hvaliti se kojekakvim diplomama i nagradama za „naj“ načelnika, „naj“ čaršiju, nekim tamo certifikatima, kada vrlo dobro znamo da papir svašta trpi, da se takve diplome i certifikati vrlo lako dobiju „ispod ruke“, preko prijateljskih i stranačkih veza, a u prevarama i malverzacijama vi ste maheri.
Nama je jako dobro poznato kakvo je stanje u Jablanici i zato prestanite se baviti glupostima, a počnite se baviti stvarima za koje ste plaćeni našim novcem, novcem građana Jablanice.
Prestanite vrijeđati našu inteligenciju, ovaj narod nije ni glup ni lud da ne shvata da ste uništili ovaj grad i da ćemo se narednih 50 godina oporavljati od vaših „uspjeha“.
Ali, nećemo dozvoliti mi Jablaničani kojima je ovaj grad u srcu da nam rušite snove. Borićemo se svim silama da naša Jablanica ponovo „oživi“, vratit ćemo joj stari sjaj. Na kraju će samo ostati kajanje svih onih što svoj glas već godinama uporno „prodaju“ za paket ili neku donaciju ne razmišljajući da na taj način uništavaju rodni grad i uništavaju sudbinu svojim potomcima.
Proći će ova vremena prevaranata i licemjera, proći će vrijeme „prodanih duša“, a Jablanica će ponovo zasjati starim sjajem. Ostaće samo ružna sjećanja na loša vremena i loše ljude!
Općinski odbor Demokratske fronte Jablanica