Ili: Analiza samoproglašene analitičarke
U životu vam je neko simpatičan, a neko nije. I to je tako. S nekim imate neku vibru ili hemiju pa se pogledima sporazumijevate. Opet, s nekim svaka izgovorena riječ između vas čini još veći nesporazum (Helena, ne mislim na tebe).
Obično se dojam o nekome stječe direktnim kontaktom i komunikacijom. O javnim ličnostima dojam stječemo na osnovu onog što nam isporuče mediji. I tada nam neko može biti simpatičan, a neko ne, ali je upitna relevantnost te naše precepcije.
Ništa sporno, to je sastavni dio života – da nam se sviđaju slični nama, da se njima okružujemo i s njima družimo, i da ono što ja volim možda može voljeti još samo rođena mater (Helena, sad mislim na tebe).
Sporno je kad imate naručeno mišljenje, kad vam drug(ov)i govore kako da mislite. I kad počnete druge ubjeđivati da tako misle, koristeći neko svoje (samoproglašeno) nazovi-zvanje, i mahalski facebook-medij.
Ali krenimo redom.
Pogledavši mahalski zid samoproglašene facebook-ovce, analitičarke Ivane Marić, njeno svakodnevno, egzibicionističko objavljivanje statusa (i de-me-vako-de-me-nako fotografija), došao sam do zaključka da se sav kritički osvrt na Željka Komšića i DF desio nakon objave Komšićeve (samo)kandidature za člana predsjedništva.
U 2017. godini, Ivana nas dva-tri puta napomenu da Komšić postoji, i to 21. janura kad napisa jedan ono baš analitički i činjenicama potkrijepljen satus, da je njoj sukob Elmedin Dino Konaković – Željko Komšić, ustvari, sukob dva ublehaša.
Ok, poštujem, to je bilo mišljenje svih SDP-ovaca nakon što je ŽK izašao iz SDP-a, gdje je on bio kriv za sve negativno što se nakon toga SDP-u dogodilo.
Tačno pola godine nakon toga, 22. jula 2017. godine, opet obnevidila i sad ne vidi razliku ni između Željka Komšića i Dragana Čovića. I umjesto da nakon ove izjave stavim tačku na ovaj tekst, jer ovo može izjaviti samo osoba kojoj stvarno pristaje znak jednakosti uz opis “ublehaš“, mazohistički se nastavih maltretirati.
Analogno statusu iz januara, kako je ŽK = EDK, dolazimo do formule da je i EDK = DČ. I tako, da izvučemo sve one koji su njoj jednaki (čitaj: ne valjaju), naslagali bismo u ove jednačine skoro sve političare, osim dva-tri koja su > od svih drugih.
Zadržat ću se samo sa po rečenicom o ovim dobrim u političara po Ivani 02.04. i 13.05.
Pa kaže Ivana:
„Gladala (nije tip-feler, nego hoće prsti kako bi im milo bilo) bih emisiju zbog Nikšića, ali ne mogu slušati isto, isprano prenemaganje Komšića kojem se kao ne sjedi u Predsjedništvu, ali eto samokandidirao se radi nas.“
Ko god je gledao i slušao njih dvojicu, jasna mu je objektivnost analitičarke. A na samokandidiranje ću se osvrnuti na kraju teksta.
Pa onda napisa, i osta živa:
„On (Denis Bećirović – op.a.) bi mogao privući i određeni broj apstinenata da glasaju jer to je ono što tražimo-nova lica koja mogu nešto postići i koja su u dosadašnjem radu pokazali da znaju raditi i da im se isplati dati priliku. Komšiću smo dali priliku, nije se pokazao, vrijeme je da neko drugi to bude”, kazala je Marić.
Smatra da, iako je Denis Bećirović dugo u politici, mnogi ga još ne poznaju i u njemu vide novo lice i osvježenje, te da bi mogao biti dobra zamjena Željku Komšiću koji, kaže Marić, nije pokazao da stoji iza onoga što je pričao.
Biti preko 20 godina u politici i biti novo lice je za Guinnesa, u najmanju ruku!? Nemam ništa protiv Denisa, naprotiv, ali da sam na njegovom mjestu zamolio bih Ivanu da mi ne pomaže.
Dolazimo do trećeg… najvećeg.
Nekako, pretpostavljam slučajno, desi se da, po Ivani 12.01., Komšićev “izlazak iz ormara“ se poklopi sa izlaskom iz ormara tog Ivaninog, najvećeg od svih, Lagumdžije Zlatka. Kako on krenu sa prozivanjem ŽK, tako krenuše i Ivanine objave.
Jer netom prije toga, po Ivani 28.11. i 11.12., u objavama bi hvala i “Hvala!“ svima koji glasaše protiv akciza, te nada da će se glasači sjetiti na izborima onih koji nisu glasali (navodeći i DF odmah iza SDP-a), i da joj je drago da SDP i DF idu ka ujedinjenju.
U januaru iskoči ZL iz ormara, a potaknut samokandidaturom ŽK, gdje su išle neke priče, neprovjerene naravno, da je to osujetilo njegov plan da bude zajednički kandidat ljevice, te da je to i uzrokom agresivnog nastupa SDP-a prema DF i ŽK nakon samokandidature.
U prilog tim pričama je pitanje i odgovor iz teksta na linku, a koje ZL upućuje novinar portala Klix.ba:
„Dakle, nećete se kandidovati za člana Predsjedništva BiH!?
Svojevrsna slika stanja u zemlji je i to što me sve više i sve češće ljudi to pitaju. Zahvaljujem se svim dobronamjernim ljudima koji od mene očekuju pozitivan odgovor. Ali, nisu me uvjerili.“
Reče ZL za Klix.ba, vjerovatno očekujući da ga uvjere.
A hajmo se malo vratiti unatrag, kako DB postade kandidat SDP-a?
Prvo reče Nikšić da će SDP imati tri kandidata, pa da će imati dva, za člana Predsjedništva iz RS i člana iz reda bošnjačkog naroda. Bez da je to odlučio ikakav zvanični organ stranke. Pa spade knjiga na jedno slovo i najednom “ispališe“ Denisa Bećirovića kao kandidata. Tek nakon toga krenuše podrške kantonalnih odbora. Pa onda DB odbi kandidaturu, jer je pukla priča da je njegova kandidatura samo htijenje određenih pojedinaca i struktura u SDP-u da ga ponize. Kada je došlo do prekompozicije snaga, nekih obećanja da će to biti iskrena podrška i da će se za DB lobirati, tako je i on promijenio mišljenje, nošen plasiranim informacijama o tome kako dobro stoji u anketama. I onda napraviše smijuriju od referenduma na koju im ukaza njihov član Svetozar Pudarić. Činjenica je da se jesu potrudili da medijski prikažu da su mnogi dali podršku DB, razne grupe i grupacije, i neću analizirati kolika je masovnost toga, do oktobra “ko živ – ko mrtav“.
Kako je Falatar izabran u ime Naše stranke?
Predrag Kojović u emisiji kod Senada Hadžifejzovića rekao da imaju kandidata, a da niko to prije rekao nije, niti je bilo ikakvog saopćenja sa nekog sastanka organa NS. Tek kasnije je zvanično saopćeno ime Boriše Falatare.
I koja je razlika?
U suštini nikakva, ŽK je već znao da će se kandidovati u organima stranke, a znao je, što je i logično, da će se njegova kandidatura i prihvatiti. Ovi ostali su tražili “žrtveno janje“, ko će imati hrabrosti izaći kao kandidat. Zato je DB odustao, pa tek nakon tih 7 anketa koje su pravili, kako je sam DB izjavio na N1, prihvatio sveopću kandidaturu. Kako su iz NS ubijedili BF da izađe kao kandidat, nije mi poznato, a i ne interesuje me plaho. Iskreno, iz ličnih razloga bih najsretniji bio da prođu DB i BF, ali to nije tema ove priče.
Elem, nakon toga krenu serija objava po Ivani protiv DF i ŽK, gdje je Ivana ponekad gubila i kompas objavljujući bilo šta, samo da se time oblate stranka i predsjednik.
Tako smo u objavi po Ivani 24.03. vidjeli i nazovi-dokument u kojem je predviđeno da Kantonalni odbor DF Sarajevo obilježi kao datum od značaja za grad/kanton/BiH i rođenje Željka Komšića. Gđa/gđica je mogla to provjeriti, ali joj nije bio cilj, jer onda ne bi imala šta objaviti.
I tako redom, iz njenih analitičkih osvrta smo pročitali nekoliko viceva, vidjeli neke od fotografija sa šaljivih facebook-stranica, ali i posebne, studiozno obrađene i sa jasnim zaključcima objave 04.05. gdje ona kaže da DF hoće prijevremene izbore u strahu da i ovo malo zastupnika što je ostalo ne napusti stranku, objavu 05.05. da ŽK radi po nalogu SDA, pa dopuna objave 05.05. u kojoj kaže da skoro svi izabrani napustiše DF, a ŽK i dalje traži grešku u drugima, i objavu 27.05. gdje je veli da DF kritikuje SDP kao frajer kojeg je odbila djevojka.
Objava po Ivani 30.05. je jedina gdje ima argument i gdje je uspjela da, u svrhu blaćenja ŽK i DF, nađe neprincipijelnost nekog trećeg. Suljagićevo mišljenje kako kandidatura ŽK ne bi bila dobra za BiH je samo njegovo mišljenje, koje je, kako znamo, varijabla.
Da se ne bi sad pripisala neprincipijelnost DF-u i ŽK zbog ove koalicije, malo objašnjenje sa mog aspekta: i sam sam učestvovao u davanju mišljenja na koaliciju između GS i DF, a na sastanku KO DF Sarajevo, i ono je zvučalo – DA, iako je na štetu DF-a (jer budimo realni, GS i ne postoji), ali da se pokaže da se može ići zajednički (pa i na ličnu štetu), ako će kod naroda ta, kakva-takva koalicija, dati pozitivnu sliku. I NE, ako to znači da će se Emir Suljagić naći na listi. To je moje mišljenje, javno rečeno, iza kojeg stojim i stajat ću, jer ako se desi da sutra opet pukne između ŽK i ES, neću biti general poslije bitke, nego ću slavodobitno reći “rekao sam vam!“.
Posljednja objava, po običaju analitički urađena, jeste 18.06., sa amandmanom 19.06. vezano za naziv koalicije i originalnost naziva.
Moraš biti dooobro maliciozan i ne htjeti shvatiti razlog zašto je to tako urađeno, koliko god se nekome svidjelo ili nesvidjelo. Ne pravdam, nemam to običaja, analiziram za razliku od onih koji se analitičarima samokand…., pardon, samoprozivaju.
Možda se ne sviđa ni meni, pa ni ŽK, ali “Željko Komšić“ je ime koje je imalo više glasova nego i SDP, koliko god mu dotična i drugi SDP-ovci to spočitavali i ponavljali da ŽK nikad ne bi postigao uspjeh kakav jeste, da nije iza njega stajao SDP. To ime je prepoznatljivo, i ono će donijeti više glasova nego da na listama piše samo DF-GS.
Ali, kako sestrinska stranka i njeni poslušnici to od iskakanja ZL rade, zamjenom teza hajmo prikazati da je to do ega ŽK, da je on toliko samoljubiv da je ON toj koaliciji ime dao.
I tu dolazimo do suštine.
Hajmo analizirati ŽK, šta mu se zamjera u ovom 20 godina kako se bavi politikom:
SMUČAR
Zbog nekog računa iz nekog skijaškog odmarališta u kojem je boravio u periodu nekih službenih obaveza, a u slobodno vrijeme iskoristio da se posveti svojoj pasiji, kao nešto negativno ostao mu je spomenuti nadimak. Račun je iznosio, kažu, cca 2.000 eura.
ALKOHOLIČAR
Ima na netu jedna slika na kojoj je sa čašom pive u ruci, i ona je poslužila raznim anonimnim botovima po komentarima na vijestima i facebooku da ga prozovu alkoholičarem. To je, valjda, trebalo odvratiti bošnjačko glasačko tijelo od njega.
GOVORI KAO JALIJAŠ
Moguće da nekad nekom njegov izgovor zvuči tako, ali on govori kao Sarajlija.
BAHAT, LJIGAVAC, GLUP, NEINTELIGENTAN, PRIMITIVAN, DEMAGOG, NIJE NIŠTA URADIO…
Mišljenja koja iskazuju ili anonimni botovi i facebook-profili, ili osobe koje iz nekog razloga imaju takvu percepciju, gdje cijenim svakog onog ko to mišljenje iznese sa nekim konkretnim razlogom, ali ne samo zato što je druge stranačke pripadnosti. Za ove potonje je bolje da prešutim moje mišljenje o njima.
Nema zamjerki i prozivki tipa: ukrao, slagao, prevario, naštelio tender, korumpiran…
Niko nema jednog jedinog feninga argumenta da mu spočita da je negdje uzeo nešto za ličnu korist.
Hrvati mu spočitavaju da je jedino hrvatsko u njemu geler, gdje ih moram razočarati da nije ni to, u pitanju je geler tromblona ispaljenog sa srpskih položaja oko Sarajeva. Drugi mu nalaze u porodičnom stablu četnike, treći da je vlah…
A četvrti nađu samoprozvane političke analitičarke da piskaraju razne naručene gluposti nazivajući ih ozbiljnim analizama, a sastavljanim po separeima kafana u društvu likova koji za mandata u Javnim preduzećima postadoše truli bogataši.
Za kraj (a čestitam vam na upornosti, ako ste do ovog pasusa došli), hajde da ja malo analiziram samokandidaturu ŽK.
Prvo ću postaviti nekoliko pitanja:
- Da li je ŽK mogao kao nezavisni kandidat 2014. ući u Parlament BiH?
- Da li bi ŽK sada kao nezavisni kandidat mogao ući u Parlament BiH?
- Da li je bolje i lagodnije biti u Parlamentu BiH nego u Predsjedništvu BiH gledajući sa aspekta finansija i obaveza?
Odgovor na sva tri pitanja je DA!
Što će mu onda uopće DF? I koji je onda razlog da se ŽK uopće kandiduje za člana Predsjedništva BiH kada eventualnim prolaskom tovari sebi posla i obaveza za vrat više nego što je imao u Parlamentu BiH? A opet, ukoliko ne uđe ostaje bez posla.
Koji je razlog?
Sujeta? Da bude treći put član Predsjedništva? Da ima policijsku pratnju?
Ma hajte molim vas!
P.S. Pročitati tekst Vildane Selimbegović objavljen u Oslobođenju, zadnji pasus govori sve.
P.S.S. Živo me interesuje kako će analitičarka prokomentarisati glasanje za izmjene Krivičnog zakona FBiH, kako će izabrati riječi i kojim semantičkim vratolomijama će sakriti ko je glasao za, a ko protiv.
P.S.S.S. Znam, dosadan sam.
Senad Kapo