Imajući u vidu dosadašnje parametre koje je u svojim presudama imao Haški tribunal, doživotna robija za ratnog zločinca Ratka Mladića u potpunosti nastavlja „haški kontinuitet“ i bila je očekivana.
Međutim, ako hoćemo da odvajamo pravdu od pravednosti onda je nepravedno, posebno prema žrtvama, da se mjera genocida utvrđivala čudnim aršinima. Obrazloženje po kojem genocid nije počinjen nigdje osim u Srebrenici – najblaže rečeno – uvredljiv je, prije svega za pogubljene, istrebljene, raseljene stanovnike Prijedora, Ključa, Kotor Varoša, Sanskog Mosta, Vlasenice i Foče.
Kako drugačije tumačiti slijedeći stav Sudskog Vijeća: “Vijeće je razmotrilo da li je ciljani dio činio značajni dio zaštićene grupe i zaključilo da su bosanski muslimani činili relativno mali dio zaštićene grupe i da nisu, ni na koji način, predstavljali njen značajni dio“.
Ako je preko 5000 ubijenih Bošnjaka i Hrvata u Prijedoru „beznačajni dio“ tzv.zaštićene grupe, onda je apsurdno govoriti i o pravdi i o pravednosti.
Ovim putem još jednom izražavamo sućut i poštovanje svim žrtvama agresije na Bosnu i Hercegovinu, njihovim porodicama, svim preživjelim i hrabrimo ih da se i u ovom teškom trenutku uzdignu iznad bilo kakvog politikanstva i najezde političkih lešinara koji su i do sada na tuđim mukama i tuđim žrtvama gradili svoj politički imidž kod „druge strane“ a posebno da prestanu vjerovati „čuvenim“ zaštitnicima svoga naroda.
Takođe apelujemo da se ne dozvoli dizanje tenzija koje vode daljem širenju međunacinalne mržnje, jer je i to argument onih koji definitivno hoće da podijele ovu zemlju. Običan čovjek, žrtva ili živući paćenik, njima ne predstavlja ništa osim sredstva za ostvarenje svog opstanka na vlasti.