O debaklu HDZ-ovog prijedloga Izbornog zakona, eventualnim opstrukcijama formiranja vlasti nakon izbora 2018 godine, građanskom konceptu kao historijskoj nužnosti, izjavama njemačkog šefa diplomatije, politici Hrvatske te insistiranju na etničkim podjelama, kao i o planovima ljevice i eventulanoj kandidaturi, ali o političkoj haranzi koja je krenula iz Srbije, za Vijesti.ba govorio je predsjednik Demokratske fronte Željko Komšić.
VIJESTI.BA: Gospodine Komšiću, kao što vidimo propao je očajnički pokušaj HDZ-a da progura antievropski prijedlog izmjena Izbornog zakona za koji su se založili jedino Rusija i Milorad Dodik. Nije li ovo pravi trenutak da građanske snage krenu u kontraofanzivu, i da na tragu presuda Evropskog suda za ljudska prava konačno riješe ovo pitanje u interesu svih građana BiH?
KOMŠIĆ: Ta vrsta “kontraofanzive” o kojoj govorite traje već godinama. Građanskim snagama je možda moguće svašta nešto prigovoriti, ali da nemaju jasan stav o tome kakva BiH treba biti, teško. Istine radi, postojao je jedan period kada je potpunu konfuziju izazvao tadašnji SDP, preciznije tadašnji njegov predsjednik Lagumdžija kada je sa Čovićem i HDZ-om sklopio sramotni sporazum koji je predviđao tzv. nejednaku vrijednost glasa građana FBiH, ovisno o tome da li žive na dijelu Federacije gdje je “njihov” narod većina ili ne. Govorim o drugoj polovini 2012. godine. Srećom, taj pokušaj je propao i SDP je odustao od takve ideje.
Također, ja više ni sam ne znam koliko su puta napisani prijedlozi novog Ustava BiH koji su potpuno u skladu sa svim demokratskim i evropskim vrijednostima, u skladu sa presudama Evropskog suda za ljudska prava, u skladu sa ZAVNOBiH-om, itd.
Dakle, ideja nikada nije bila sporna (izuzev jednog kratkog perioda koji sam već pomenuo), volja i znanje da se to opredmeti u prijedlogu novog Ustava BiH, također. U svemu tome uvijek je sporan bio jedan, ali presudan detalj, politička snaga ili preciznije rečeno – politička podrška građana BiH izražena kroz izborni rezultat kojom bi ta ideja dobila dovoljnu većinu glasova u Parlamentarnoj skupstini BiH, neophodnu za izmjenu ustavnog uređena zemlje i time realizaciju ideje koja od BiH treba da napravi normalnu i uređenu zemlju.
Ja ovdje govorim o jednom, od ukupno tri, načina promjene ustavnog uređenja neke zemlje, pa i BiH, odnosno kada se to posmatra malo dublje – o sociološkom procesu promjene ukupne političke i društvene paradigme jedne zemlje. Govorim o demokratskom načinu promjene. U praksi i teoriji postoje još dva načina, za koja mislim da se neće desiti u BiH, jedan je, najšire rečeno – intervencija tzv. «međunarodne zajednice», što god pod tim podrazumjevali, a drugi je primjena sila tj. ostvarenje takvog cilja ratom i ratnom pobjedom.
Da budem što precizniji i što jednostavniji – da bi ta kontraofanziva mogla da se desi treba nam pobjeda na izborima!
VIJESTI.BA: Često ističete da ne treba imati iluzije u pogledu podrške međunarodne zajednice kompromisnim rješenjima u BiH, i da ako nacionalisti uspostave dogovor da će i to biti podržano pod egidnom stabilizacije odnosa. Međutim, sad imamo jedan uslovno rečeno novi momentat. Sve činjenice, osobito kad je riječ o izbornom zakodavstvu na strani su građanskih opcija jer su to evropski standardi. Hoće li građanske opcije imati dovoljno snage da uvjere u ono što je očito, odnosno da je uvjere da je jedino građanski koncpet evropski koncept?
KOMŠIĆ: Ne samo da je građanski koncept evropski koncept, to je jedini koncept kako BiH može funkcionisati, pa i opstati. Etnički koncepti u kojima živimo evo više od dvije decenije, skoro tri, pokazali su se istorijski i društveno nemogućim, neostvarivim, u zemlji kakva je BiH. Usporedba sa nekim uspješnim državama i društvima koje djelomično funkcionišu na etničkom konceptu (primjer Švicarske) je teoretski i praktično nemoguća jer su takva društva i države imale sasvim drugačije političko i društveno ishodište. Osim toga, niti istorija, niti sociologija, niti politika ne poznaju metod “kopiranja” kao metod nastanka države i društva. Istorijski, svaki takav pokušaj je neslavno propao. Čak ni u anglosaksonskom društvenom modelu kao, generalno i uvjetno rečeno, precedentnom modelu, ne postoje “kopije država i društava” (npr .slučaj Velike Britanije).
A na našim prostorima, taj balkanski etnički koncept, je stalan izvor sukoba, nekada ratnog nekada političkog. Sa njim Bosna i Hercegovina nikada neće biti “mirna Bosna”, sa njim nema nikakvog napretka. Sa etničkim konceptima uvijek ste na ivici sukoba, živite u stalnom strahu od “onih drugih”, sigurnost i snagu pokušavate da nađete u mitologiji i prepravljenoj istoriji, pokušavate da tražite zaštitu tamo gdje je nema – kod stranih gospodara.
Po meni, nakon toliko krvi i konflikta, nakon toliko jada, nesreće, bijede i beznađa, dolazi vrijeme da se Bosna i Hercegovina, lagano jer je to brzo nemoguće, okreće ka nečemu novom – traženju novog identiteta, bosanskohercegovačkog identiteta. Kako ćemo ga nazvati, nevažno je. Ali on podrazumjeva da sami sebi priznamo istorijsku i društvenu istinu – ipak smo mi prvo građani Bosne i Hercegovine, Bosanci i Hercegovci, i u tome je sadržano sve drugo, naše istorijsko, etničko, religiozno ili ateističko, regionalno i svako drugo nasljeđe. Da ovdje ne ponavljam već bezbroj puta ispričane priče o tome kada u Zagrebu ili Beogradu kažete da ste iz Mostara, svi odmah kažu – Hercegovac a ne kažu – Srbin, Hrvat ili Bošnjak ili Ostali!
A da li će biti dovoljno snage da se ovakav koncept pokaže ostvarivim, znaćemo u oktobru iduće godine.
VIJESTI.BA: Pojedine političke strukture dovede implementaciju izbornih rezultata u pitanje ukoliko njihovi prijedlozi ne budu usvojeni. Zanemarimo na trenutak takve ucjene, jer jasno je da mogu opstruirati formiranje vlasti nedelegiranjem delegata u Dom naroda. Kakva je uloga Centralne izborne komisije u svemu ovome?
KOMŠIĆ: Ne očekujem ja tu nešto puno i spektakularno od Centralne izborne komisije. Nije CIK, kao uostalom niti druga tzv. nezvisna tijela i regulatori (poput VSTV-a, raznih nezavisnih odbora za izbore policijskih komesara i direktora, raznih vijeća, RAK-ova, revizija, itd.), tijelo oslobođeno svakog političkog utjecaja. Naprotiv ova tijela su prevashodno i licemjerno politička tijela. Iz takvih institucija nam najčešće navode da se oni vode strukom a ne politikom, a svi znamo da i oni znaju kako to nije tačno!
Mislim da će CIK i u ovom slučaju ići linijom manjeg otpora i da će članovi CIK-a pažljivo osluškivati šta kažu političke partije koje su ih i dovele na tu poziciju.
VIJESTI.BA: Kako komentirate poruku njemačkog šefa diplomatije Sigmara Gabriela koji je kazao da izmjene izbornog zakonodavstva ne smiju dovesti do još veće diskrminacije?
KOMŠIĆ: Njemačka diplomatija, kao uostalom i cijela Njemačka država, je ozbiljna diplomatija uređene države. Nije jaka i globalno važna kao npr. ruska, američka, kineska, ali je nevjerovatno ozbiljna i analitična.
Koliko ja znam u diplomatiji SR Njemačke dominira analitika na osnovu koje se definišu stavovi i potezi i kada ministar vanjskih poslova SR Njemačke nešto izgovori, to siguno nije proizvod nekog njegovog utiska, proizvoljnog stava ili njegove simpatije ili antipatije. To je gotovo uvijek proizvod pažljivog analiziranja situacije, izvlačenja zaključaka koji su u poptunom skladu sa državnim (bez obzira iz koje političke stranke dolazi ministar) interesima SR Njemačke. I uvijek možete biti sigurni da je to potpuno promišljen stav usklađen u Vladi SR Njemačke. Tu nema nikakvog “soliranja” pojedinca – ministar iznosi stav Vlade SR Njemačke (uključujući i kancelarku Merkel).
Ono što je rekao Gabriel je stav i kancelarke Merkel i to je zvanična politika Berlina.
Za mene takva izjava Gabriela nije iznenađujuća. Potpuno je u skladu sa svim onim što kancelarka i cijela vlada zvanično iskazuju i propagiraju kao princip – pitanje ljudskih prava i jednakosti nisu za politiku aktuelne vlade u Berlinu “fleksibilna kategorija”. Za njih je to strogo i precizno određena kategorija koja se ne može dvosmisleno tumačiti, bez obzira što ćete na takvom stavu izgubiti i dio glasova na izborima.
Zato mislim da se ovakva izjava Gabriela uklapa i zvaničnu njemačku politiku i da je zapravo bilo nemoguće da on izjavi nešto drugo kada ga pitaju za trenutne političke odnose u BiH. To sto se takva izjava ne sviđa nekim krugovima u BiH i sto su možda očekivali drugačiji stav, govori samo o tome da «takvi krugovi» zapravo žive u nekim prošlim vremenima!
VIJESTI.BA: Gabriel je o tome govorio u kontekstu negativne uloge Republike Hrvatske, kakva je to poruka prema Hrvatskoj?
KOMŠIĆ: Jasna, da jasnija ne može biti! Zvanični Berlin je protiv takve politike Hrvatske u BiH.
VIJESTI.BA: Kada smo već kod Hrvatske, kako komentirate činjenicu da je reklo bi se pomalo splasno propagandi rat koji je u zadnjih pola godine iz Hrvatske vođen prema BiH. Očito da nije rezultirao dobrim rezultatima po Hrvatsku i filijale te agresvine politike u BiH, ili se radi o zatišju pred buru?
KOMŠIĆ: Mislim da to nije stalo. Više mi to izgleda kao pauza pred Novogodišnje i Božićne praznike. Očekujem da će se taj “rat” kako ste ga nazvali nastaviti i postati jos žešći kako se budu približavali izbori u BiH. Ulog je relativno veliki – ili će aktuelna vlast u Hrvatskoj i dalje (mislim na period nakon izbora u BiH, 2018. godine) imati svoje satelite u bh. vlasti koji će dominantno zastupati ekonomske pa tek onda političke interese zvaničnog Zagreba, ili će ti sateliti biti bitno organičeni ako ne i izbačeni iz buduće vlasti u BiH. U ovoj naopakoj balkanskoj politici izgleda gotovo normalna i legitimna takva pozicija zvaničnog Zagreba. A u svojoj suštini to je ipak direktno mješanje u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine na koje slabo ko reaguje.
Također mislim da u ovoj vladajućoj strukturi u Zagrebu, Bosna i Hercegovina nema baš iskrenog prijatelja.
VIJESTI.BA: Na pragu smo izborne godine. Javnost od ljevice očekuje agresivniju politiku – agresivniju, naravno u pozitivnom smisu, kao i prijedloge koji se istina već i naziru. Retoričko pitanje, može li se očekivati da neprijatelje države još jače počne boljeti glava od ljevice, ne zbog izbora nego interesa građana i države?
KOMŠIĆ: Kada već pominjete javnost, želio bih da budemo precizni – ipak govorimo o dijelu javnosti a ne o javnosti generalno! Moramo priznati da “jednom dijelu javnosti”, kako to već zovete, odgovara ovakvo stanje. Da je slučajno drugačije, nikada etničke stranke ne bi bile ovako jake kao sto su to već jesu skoro tri decenije.
Dakle nije cijela naša “javnost” građanski i lijevo orjentisana. Naprotiv, veći dio naše “javnosti” je ipak etnički orijentisan. Bar tako kažu izbori, gotovo iz ciklusa u ciklus.
Zato cijelu političku priču pokušavamo drugačije postaviti u smislu drugačije određenih strategijskih ciljeva neke nove i buduće ljevice. Nije glavni cilj ostvariti samo pobjedu na nekim od narednih izbora. To jeste neophodno, ali to nije glavni cilj. Glavni cilj jeste pokazati i dokazati da naš ovakav etnički zasnovan koncept društva i države vodi u nešto što bih ja nazvao «beskonačna propast». «Beskonačna» zato što taman kada pomislite da više ne možete propasti, uvidite da ipak možete. I tako iz godine u godinu. Zato ja to zovem «beskonačna propast svega» – propast institucija, prava, pravde, društva, školstva, zdravstva, morala… Nikako da se zaustavi. A mi kao društvo pokazujemo nevjerevotnu trpljivost i mogućnost da se tome prilagodimo i prihvatimo takvo stanje. Zato i propadamo beskonačno. Samo je kod nas moguće da se ljudi mire (oprostite na banalizovanju stvari) sa nedostakom vode u glavnom gradu države, u 21. stoljeću, za kojeg je općepoznato da «leži» na vodi, do diskriminacije ljudi po svim osnovama i nepravde svake vrste.
Glavni cilj, od kojeg treba da neprijatelje države zaboli glava, jeste promjena tog stanja, promjena cijele paradigme na koju smo svjesno ili nesvjesno pristali. Glavni cilj jeste – poslati u istoriju, historiju, povijest, etnički koncept vlasti i uspostaviti građanski, individulani koncept društva, te države zasnovane na pojedincu i njegovim pravima kao i države koja štiti kako prava tako i dostojanstvo pojedinca.
To je krupan i dalek cilj, gotovo idealistički postavljen, ali ipak ostvariv i moguć. I to je jedini način da se sačuva Bosna i Hercegovina. A pobjeda na izborima je samo «alat» da se to realizuje.
VIJESTI.BA: Pitanje iz budućnosti. Da li je građanska Bosna i Hercegovina historijska nužnost. Berlinski zid kao simbol podjela je pao. Hoće li pasti etničke podjele BiH?
KOMŠIĆ: Mislim da se to mora desiti. Jednostavno, ne postoji drugo rješenje za BiH. Ali ne samo za BiH nego nema drugog rješenja za stabilnost cijele regije. Dođe li do narušavanja cjelovitosti BiH vrlo je vjerovatno da ponovo cijela regija ide u sukob. U trenutnim političkim okolnostima, veliko je pitanje gdje bi bile granice tog sukoba i kako bi se on završio, te ko bi sve bili akteri tog sukoba.
Definitivno mi nismo svjetski važno pitanje, ali da se utjecaj nestabilnosti, ponavljam u sadašnjim ili mogućim političkim dešavanjanjima na relaciji Istok – Evropa, u BiH može odraziti na širu regiju, može sigurno.
Zato je stabilnost BiH važna, a do te stabilnosti može doći samo na drugom konceptu, pojednostavljeno rečeno građanskom konceptu koji bi bio slobodan izbor samih Bosanaca i Hercegovaca. Silom neće moći ništa!
VIJESTI.BA: Kako u osnovi gledate na ideju da Dom naroda FBiH ne bude zakonodavni organ već dom vitalnog nacionalnog ili lokalnog interesa, sa jasno propisanim normama šta je tačno taj vitalni interes?
KOMŠIĆ: To je zapravo pravo rješenje za trenutno “sporenje” oko tog dijela priče o promjeni Izbornog zakona BiH. Reduciranje nadležnosti Doma naroda na bavljenje unaprijed nabrojanim pitanjima vitalnog nacionalnog interesa, kako na nivou FBiH, tako i na nivou BiH, ima elementarnu, ustavno – pravnu i društvenu logiku.
Jer sadašnja situacija sa radom dva doma, kako federalnog tako i državnog parlamenta je apsurdna. I jedan i drugi dom imaju iste nadležnosti, samo im je različit način odlučivanja. Logičnim se čini pitanje, pa zar onda jedan od domova nije višak, jer dva tijela rade isti posao? Kada se na to doda da uloga Vijeća naroda Narodne skupštine RS-a nije ni blizu takva kakva je uloga domova naroda, taj apsurd postaje samo veći.
Na žalost mi smo već imali tako dogovoreno rješenje u tzv. “Aprilskom paketu”, ali to nije prošlo. Kada će se opet desiti okolnosti u kojima bi se racionalno moglo razgovarati o tome, pitanje je?
VIJESTI.BA: Ponovo “kruži bauk Komšića”, kandidaturom za člana Predsjedništva. Više puta ste rekli da nije važno hoćete li biti kandidat, međutim koliko je važno da kandidat može biti onaj ko računa na podršku svih građana, i onaj ko dobija podršku svih građana, jer i po postojećem ustavu član Predsjedništva predstavlja sve građane a ne nužno jedan narod?
KOMŠIĆ: To je iznimno važno. Jedino tako opstaje vjera i nada da je moguća neka drugačija BiH, pa čak da to može funkcionisati i u ovakvim Dayton-skim političkim odnosima. Ako ništa drugo, to je znak da još nije sve gotovo i podjeljeno te da ima nade.
VIJESTI.BA: Mnogo bure u javnosti izazvala je izjava člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegoviča u intervju za DW o statusu Kosova i odnosu BiH prema Kosovu. Srbijanski mediji to su protumačili kao insistiranje na priznanju Kosova. Samo dan dva ranije Dragan Čović je također u intervju iznio dosta eksplicitniji stav po tome pitanju kazavši da što se njega tiče nema nikakve dileme i da Kosovo treba priznati. Nije bilo ni reakcija iz Srbije, niti je Dodik pozivao na napuštanje institucija BiH. Kako to komentirate?
KOMŠIĆ:Jedna potpuno bezazlena Izetbegovićeva izjava je iskorištena za pravu političko – medijsku harangu od strane vladajućih srbijanskih političara i medija pod njihovom kontrolom. Naravno sve je to praćeno već više puta viđenom Vučićevom patetikom (koja je iritantna sama po sebi) i navodnom brigom za stabilnost regiona pa i same BiH. Očekivano se u to uključila i Dodikova propaganda.
Istovremeno, Vučić odlazi u posjetu sjedištu NATO-a, njegovi ministri sjede u Vladi Kosova, Srbija nema, kao što to BiH ima, vizni režim sa Kosovom, ne reaguje se na istu takvu izjavu Dragana Čovića, predsjednika Turske, zemlje koja je priznala Kosovo se dočekuje kao nekada Tito u Beogradu, i ne samo Beogradu, a niko upravo u Beogradu nema hrabrosti ni da mu pisne zbog toga …!!! Kako to nazvati nego političkim licemjerjem najgore vrste! A svima, uključujući i Vučića, je potpuno jasno da je Kosovo nezavisna država, bez obzira šta o tome rekao ili mislio Vučić, Dodik, Izetbegović ili bilo ko drugi.
Kako god, ovakva reakcija na jednu potpuno bezazlenu izjavu, govori nešto sasvim drugo i te reakcije imaju sasvim drugi cilj. Jer, niko tu nije glup i valjda svi znaju čitati i pročitati šta je rečeno, a pogotovo znaju da do zvaničnog priznanja Kosova od strane BiH ne može doći bez postignutog konsenzusa u Predsjedništvu BiH.
Ciljevi ove harange su mutni i zlokobni. Bojim se da sve ovo nije samo za jednokratnu upotrebu. Jer takva “kuka i motika” se ne poteže zbog izjave za koju svi znaju da je lažno prenesena i ponavljam – potpuno bezazlena bez ikakvog skrivenog značenja!
Razgovarao: Nihad Hebibović – Vijesti.ba