Naša zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Maja Gasal je, kao članica Zajedničke komisije za ljudska prava, podnijela Inicijativu za održavanje konferencije za djecu bez roditeljskog staranja.
Inicijativa je podržana pa se konferencija održava danas, pod nazivom „Svako dijete treba roditelja.“
Skup organizira Zajednička komisija za ljudska prava Parlamentarne skupštine BiH, uz podršku UNICEFA-a i Evropske Unije.
U nastavku donosimo obraćanje naše zastupnice Maje Gasal na ovom skupu.
Poštovane Ekscelencije,
Poštovana predstavnice UNICEFA u BiH, gospođo Narayan,
Predstavnici/e ministarstava, nevladinih organizacija, civilinog sektora
Poštovane dame i gospodo,
Hvala Vam što ste se odazvali na današnju konferenciju pod nazivom „Svako dijete treba porodicu“.
Današnja konferencija je nastala iz Incijative u Zajedničkoj komisiji za ljudska prava PS BIH kao iskazana potreba da se na temu djece bez roditeljskog staranja progovori i u najvišem zakondavnom organu u Bosni i Hercegovini, PS BiH. Nakon što je Inicijativa podržana, organizaciji konferencije pridružili su se UNICEF i Delegacija Europske unije u BIH, na čemu im se ovim putem zahvaljujem.
Konferencija ima za cilj da sa svim relevantnim akterima, osobito strukom, otvori dijalog na temu prevencije razdvajanja djece od porodice i transformacija institucija u kojima su djeca zbrinuta u porodični oblik brige.
Razlozi zbog kojih se djeca razdvajaju od porodice su višestruki i skoro pa uvijek kombinovani. Pored djece čiji biološki roditelji nisu poznati, postoje i djeca koja se od svojih bioloških roditelja radvajaju zbog neimaštine, odnosno siromaštva, zapuštenosti i/ili zanemarenosti, te se zbrinjavaju u centre za djecu bez roditeljskog staranja ili hraniteljske porodice.
Bosna i Hercegovina je potpisnica brojnih međunarodnih konvencija, među njima i UN Konvencije o pravima djeteta, te se ovom konferencijom posebno želi naglasiti da država Bosna i Hercegovina mora preduzeti sve potrebne mjere i stvoriti uslove da djeca bez roditeljskog staranja, djeca pod rizikom od razdvajanja od porodice i djeca s poteškoćama u razvoju imaju ista prava i isti status kao i druga djeca u BiH.
U kontekstu spomenutih ciljeva konferencije svakako su i Zakon o hraniteljstvu, te procesi usvojenja u BiH.
Početkom 2017.u FBiH usvojen je Zakon o hraniteljstvu kojim se djeci privremeno ili trajno lišenoj roditeljskog odnosno porodičnog staranja, omogućuje zaštita u porodičnom okruženju.
Procesi usvojenja prema porodičnom zakonu moraju biti transparentni i u najboljem interesu djeteta.
Prema pozitivnom porodičnom zakonodavstvu usvojenje je definirano kao poseban oblik porodično-pravne zaštite djece bez roditelja ili odgovarajuće roditeljske brige, kojim se zasniva roditeljski, odnosno srodnički odnos.
U RS posvojitelj djeteta može biti samo državljanin RS. Izuzetno posvojitelj može biti i strani državljanin, ako za to postoje naročito opravdani razlozi, u kom slučaju se usvojenje zasniva uz odobrenje Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS.
Prema Porodičnom zakonu FBiH posvojitelj može biti državljanin BiH i strani državljanin ako je posvojenje u najboljem interesu djeteta i ako dijete ne može biti posvojeno u BiH.
Prema Porodičnom zakonu FBiH dijete ima pravo znati da je posvojeno, posvojitelji djeteta su dužni upoznati dijete da je posvojeno, najkasnije do njegove sedme godine života, odnosno odmah nakon zasnivanja posvojenja ako je posvojeno starije dijete.
Porodični zakon RS ne sadrži eksplicitnu odredbu koja garantuje pravo djeteta da zna ko su mu roditelji odnosno obavezu usvojitelja da djetetu do određenog uzrasta saopšti podatke o njegovom porijeklu.
Pri centrima za socijalni rad u oba entiteta nije uspostavljena Jedinstvena integrisana baza podataka, budući da u važećim porodičnim zakonima ne postoji zakonsko uporište za njenu uspostavu.
No, iako ne postoji integrisana baza podataka, znamo da postoje djeca koja su u konačnici samo djeca i ne trebaju biti promatrana kroz statistiku zbog koje se ne vrijedi boriti i raditi na unaprijeđenju njihova položaja.
Posebnu pažnju zaslužuju djeca sa poteškoćama u razvoju koja nažalost ostaju dugoročno u institucijama, rijetko kad bivaju smještena u hraniteljske porodice, još rjeđe usvojena. Ovo je dodatni apel za sve relevantne aktere i donositelje odluka da se prema porodicama sa djecom sa poteškoćama u razvoju odnose sa puno više razmijevanja, podrške i senzibiliteta. Prilikom planiranja budžeta za podršku porodicama moraju se iznaći sredstva za edukaciju i savjetovanje roditelja, kao i veće materijalne naknade za potrebe djece sa poteškoćama u razvoju. Ovo bi bila jedna od preventivnih mjera kojom bi se sigurno smanjio broj razdvajanje djece sa poteškoćama u razvoju od njihove porodice.
Nadam se današnjoj otvorenoj diskusiji i kvalitetnim zaključcima koji će nakon završene konferencije biti razmatrani na sjednici ZKzLJP PS BIH.
Prevencija razdvajanja i transformacija institucija trebaju biti dugoročno u fokusu na svim nivoima u BiH i u svim sferama društva.