Jedan lični i potpuno subjektivni osvrt na netom formiranu vlast na državnom nivou. O tome kako “prehrabri, prečasni i prepošteni” svih boja i dezena mijenjaju stavove češće od čarapa.
Da ovo napišem, ponukale su me određene objave na društvenim mrežama, u kojima se povlači svojevrsna paralela između imenovanja novog ministra sigurnosti i “jednog imena iz RS koje je bilo prijedlog za ministra u Vladi Kantona Sarajevo”.
U vrijeme Vlade “šestorke” imenovan sam za Izvršnog direktora u preduzeću KJKP “Park” (vidjeti ko je bio predsjedavajući Skupštine KS). Priznajem da me do tada nisu pretjerano zanimali odnosi između političkih partija na kantonalnom nivou. Odnos resornog ministra (Naša stranka) prema preduzeću bio je prilično prepotentan i ignorantski. Upravo to je bio motiv da glasam za izlazak Demokratske fronte iz “ambasadorskog čeda”.
Negdje baš u ovo vrijeme 2020. godine, a nakon formiranja nove skupštinske većine, DF je predložio “jedno ime iz RS za ministra Ministarstva privrede Kantona Sarajevo” u Vladi KS.
Tada počinje jedna od najprljavijih, najpodmuklijih i najagresivnijih kampanja, koja je na koncu dovela do direktnog ugrožavanja bezbjednosti moje porodice.
Počelo je, kao i obično, sa društvenih mreža, a onda, po oprobanom receptu, na scenu su stupili mediji pod kontrolom onih što su “alternativa ludilu”, “novi pregovarači sa kompetencijama”, ali iznad svega „hrabri, časni i pošteni”.
Da sam kojim slučajem bio prijedlog “drugova” ili ovih što sa teškom mukom u stomaku donose odluke prethodno konsultujući ambasadore, pretpostavka je da bih bio dočekan cvijećem i fanfarama od raznih “envera, nedžada, ivana, žarka, esada…’.
Ali ne, bio sam prijedlog DF-a. Nismo pitali ambasadore za dozvolu.
Linč je, sa kapitenskom trakom oko ruke, predvodio “najhrabriji i najpošteniji” od svih. Bilo bi potpuno nepošteno od toga amnestirati ‘drugove”, jer prvi je kamen ipak doletio od banjalučke sekcije.
Ne pamtim iz tog peroda suze u očima, osim onih kod moje, tada, dvogodišnje kćerke, a kada je sa majkom napadnuta na ulici u BL.
Da li je to bilo sinhronizovano?
Ne znam!
Nadam se da nije.
A zanimljiva je činjenica da je tih dana u BL gostovala manja, ali odabrana grupa “hrabih i poštenih”.
Banja Luka je lijep grad.
Ima se šta vidjeti.
Prvo sam bio samoubica u pokušaju.
Negdje su “iskopali” nekog nestretnika, istog imena i prezimena, koji je pod ko zna kojim okolnostima ranio sebe u glavu. Bez ikakve povjere da li je riječ o istoj osobi, sa portala su danima vrištali naslovi tipa “Komšićev ministar pucao sebi u glavu”.
A onda se beskompromisni, kakvim se predstavlja, a u suštini besprizoran kakav jeste, dosjetio da u izbor jedne kantonalne Vlade umiješa žrtve genocida u Srebrenici. Valjda mu je promaklo da dva mjeseca ranije, prilikom imenovanja u KJKP “Park” nisam pred njim polagao ispit o podobnosti. Da me “on pita o genocidu u Srebrenici i 9.januaru”. Uzgred, ne slavim 9.januar, a vrlo dobro se zna gdje budem 25.11. i .1. marta.
Odluka da odustanem bila je isključivo moja. Iz prostog razloga što po cijenu života, ne znam koja funkcija da je u pitanju, ne bih pristao da Elmedin Konaković presuđuje jesam li podoban i kompetentan.
Međutim, u jednom mu odajem priznanje.
Uprkos tome kako se predstavlja u javnosti, ne odustaje od svoje radikalne ideologije da za druge i drugačije, u njegovoj viziji Sarajeva nema mjesta. Osim u slučajevima kada mu to osigurava poziciju u vlasti. Tada se po strani do daljnjeg ostavljaju teške teme (vidjeti pod genocid u Srebrenici i 9.januar).
Obzirom da u politici ne postoje slučajnosti, tako sam vrlo jasno shvatio, u oblandu uvijenu, prijetnju jednog od osnivača NiP. Naime, nakon što sam u maju 2021. godine odbio podnijeti ostavku u KJKP “Park”, valjda me se pokušalo zastrašiti pričom kako je dotični nakon rata ganjao nekog srbina u Srbiji da ga likvidira.
Da to ne bude sve, potrudili su se dva mjeseca kasnije. Na stranu što su me smijenili dok sam bio na godišnjem odmoru, već što su od svih pozicija, koje su zaposjeli u KS, baš na poziciju Izvršnog direktora u “Parku” poslali čovjeka, čiji je član najbliže familije presuđen za zločine u Silosu.
Za “jedno ime iz RS” to je vrlo jasna poruka.
U međuvremenu sam bio vlah i četnik. Ovakve kvalifikacije su izgovarane u kabinetu resornog ministra iz NiP, od strane onih što su iz DF potrčali u NiP. Pretpostavljam da su pokušali sebi da podignu cijenu.
Vraćamo se na početak priče. Na dvostruke aršine, licemjerje, neprincipijelnost.
Državna vlast formirana. Sve puca od “programa, kompromisa, projekata”. Novi pregovarači pohitali da pobjegnu od štrajkova sindikata, kanalizacije, čišćenja ulica, košnje travnjaka u Kantonu Sarajevo.
A teške teme… njih ostavljaju po strani.
Ili još bolje, isporučiće secesionistima i štovateljima UZP sve što traže.
Ambasadori kažu da ja to dobro za nas.
Izglasaće Dodiku 4. delegata, obavezaće se na izmjene Izbornog zakona po željama ZG, obećaće energetski suverenitet BiH isporučiti Srbiji, CIK, državnu imovinu.
Ma, koga briga za tamo nekom njivom…
Odjednom, sada vidimo da je medeni mjesec prošao.
Za glavu se hvataju “drugovi”.
Nije valjda da ih je neko prevario.
Ma, nemoguće!
Tamo vladaju sloga, harmonija i principi prije svega.
Bogu hvala, pa nisu Veljini.
Bez ikakve namjere da dajem procjene ko će činiti vlast u pojedinim kantonima i na nivou FBiH, želim da vjerujem da će, kod velikog dijela slobodnomislećih ljudi u strankama koje se nazivaju socijaldemokratskim, liberalnim ili građanskim, preovladati osjećaj i svijest za dobrobit i opstanak države BiH.
Da li je važnija država ili četvorogodišnja otpremnina pred penziju nekog od lidera?
Da li je važnija država li može biti, lični udjeli lidera u najavljenim energetskim projektima?
Moguće da će na ovo reagovati neki od dežurnih “100% Bosanaca” osporovajući ovo i ono.
Tu Bosnu, koje su vam puna, ja živim u svojoj kući.
Ne trebaju mi društvene mreže, niti plaćeni TV termini da to dokazujem.
Za kraj, pošto sam već rekao da je ovaj tekst vrlo ličan i subjektivan, suze svog djeteta vam nisam oprostio – u politici, kao i životu, uvijek postoji drugo poluvrijeme.