Sve češće se čuje u razgovoru sa mladima, i općenito sa građanima, konstatacija da se politika samo bavi najstarijim zanatom na svijetu te da se danas svako bavi politikom.
Istina je!
Ali zašto se bavi najstarijim zanatom?
Zato što to rade ljudi u politici, a ne politika i tačno je da se svako bavi politikom i svi se trebamo baviti njome, jer politika se itekako bavi nama i našim životima.
Nema ni jedne pore našeg života da se u nju nije umiješala politika… Školstvo, zdravstvo, kultura, obrazovanje, sport… Sve, ali baš sve, kreira politika.
U svim tim porama smo mi građani, svima nama je jasno da “sveto konstitutivno trojstvo” određuje ko će i kako upravljati našim životima. I to je naše državno uređenje, nakaradno ali takvo.
Prvo morate biti član nekih iz tog “trojstva”, pa onda morate zdušno braniti “vitalne nacionalne interese” i biti odani tome, a o tome koliko ste stručni i sposobni nema ni riječi, niti je to uopšte bitno.
Bitna je članska stranačka kartica i kako se zoveš.
Da li bi našim radnicima iz Hidrogradnje, Konjuha iz Živinica, Željezare Zenica, Energoinvesta, našim borcima, penzionerima bilo bitno ko je iz koje partije i kako se zove ako je uspješan direktor ili ministar, ako oni odlaze u penziju zasluženo, a na njihova mjesta dolaze mladi, a ne da idu po bijelom svijetu.
Ali ne, mora biti podoban!
Izborna je godina, vrlo bitna i bit će burna. I neka će!
Uključimo se svi!
Vrlo je jasno već sada šta je najbitnije – eliminisati sposobne i poštene patriote, jer oni su najveća smetnja.
Već sada je jasan zajednički imenitelj svima njima.
Željko Komšić.
Ne samo kao on kao osoba, nego i kao nositelj jedne druge ideje koja se nikako ne uklapa u koncept “svetog trojstva”.
Taj “izdajnik” i “rušitelj ljevice” i šta sve ne, usudi se opet na crtu izaći i nositi svoju ideju.
Vrlo je jasno i jasno vidljivo kome smeta, ko ga blati i pokušava diskreditovati. Pa čak i oni koji još parazitiraju po ljevici. Njima je bitno srušiti sve po nalogu svojih političkih saigrača.
Uništiti i Denisa i Željku i Irfana i Adnana i Sašu i Seju… i mnoge mlade i poštene ljude, napraviti još jedne “maškare” i u Sarajevu…
Možemo ih sve spriječiti u tome… Bavimo se svi politikom!
Uzmimo, ako ništa, u oktobru olovke u ruke i tako ćemo se itekako baviti politikom, inače će se ona sutra opet baviti nama i našim životima, na način kako se već bavi proteklih četvrt vijeka.