Vijekovima ova zemlja razvučena je od strane onih koji iskorištavaju etničke napetosti izazvane neprirodnim političkim projektima.
Ti projekti vrijednovanja etničke i društvene pripadnosti jednoj skupini naroda, odličan je bio temelj za raspirivanje mržnje.
Postavlja se pitanje da li je oduvijek to bilo tako?
Naravno da nije, čak šta više, neprirodno je za jednu multietničku zemlju da bude plod potkusurivanja na račun duhovnih i etničkih osjećanja.
Poznajemo vremena kada su svi stanovnici ove zemlje branili i suprostavljali se okupatorima, agresorima i zajedničkim snagama ”pregrmili” sve nepravde i nevolje koje su ovu zemlju razapele na istok i zapad.
Građanski model života, u ovoj zemlji rađan je iz ljubavi i to one prirodne ljubavi prema domovini, bosanskom inatu koji zabljesne tako ponekad i dokaže svijetu svoju veličanstvenost.
Protivnici takvih modela su isti oni koji idu u Beograd i Zagreb po pamet, koji pak zbog vlastitih interesa u stanju su prodati i odreći je se.
Takav jedan primjer vidjeli smo u minuloj agresiji, gdje su susjedne države u svojim ekspanzionističkim politikama uvukle narode Bosne i Hercegovine u najkrvaviji rat sa genocidom i masovnim ratnim zločinima. Na koncu, kada su uvidjele da ne mogu postići svoj velikodržavni cilj, bez imalo razmišljanja odbacili su one koji su za njihove potrebe bili upregnuti u razgrabljivanje teritorija Bosne i Hercegovine.
Iskreno, mislio sam da su narodi u Bosni i Hercegovinu, nakon dvadeset pet godina od rata, postali svjesni da jedini pogled svih naroda u Bosni i Hercegovini treba biti okrenut ka njoj samoj, da pameti ima dovoljno i da nije potrebna pamet iz regionalnih centara politike.
Nažalost nacionalni predstavnici koji svoje održanje na vlasti mogu da zahvale manipulacijom ento-nacionalnim osjećanjima i bolnoj ratnoj prošlosti, ne odustaju od nastavka politika koje proizvode tenzije i političke sukobe, prijetnjama ratom i postizanjem ratnih ciljeva političkim sredstvima.
Pobjeda Željke Komšića u tri navrata, početak je borbe za građansku državu, i dokaz da u ovoj zemlji ima dovoljne osvještenosti za nastavak borbe za građansku Bosnu i Hercegovinu.
Svi, uključujući i međunarodne elemente, na kraju postaju svjesniji da koncept građanske države jedini je model koji obećava sigurnu budućnost i stabilne prilike.
Toga postaju svjesne i neke od nacionalnih stranaka koje potiho prave mravlje korake ka priznavanju puta te politike – politike bosanstva.
Razumljiva je i nervoza stranaka koje svoj politički projekat zasnivaju na međuetničkim tenzijama, jer ipak, ukoliko takva politika doživi svoj krah, njihova politička budućnost završava a njihovi politički mentori gube konce u podjeli ove zemlje.
Na koncu, bez imalo dileme mogu reći da ova zemlja svoju budućnost ima u formiranju građanske misli koja pak neće biti u sukobu sa etničkim i tradicionalnim u nama.
Tu misao zastupamo kroz politiku Demokratske fronte na čelu sa predsjedavajućim Predsjedništva g-dinom Željkom Komšićem.
U tome se borba za usvajanje ANP i nastavak puta ka NATO – u kao garantu prestanka tenzija i garanciji stabilnosti i mira Bosne i Hercegovine predstavlja kao prioritetan stav na kojem se mora istrajati jer samo na taj način ova zemlja ima svoju građansku budućnost i opstojnost.