Samo dva i po sata nakon potpisivanja sporazuma o ulasku u vlast je trebalo da se na klix.ba pojavi tekst u kojem su navedeni, po mišljenu pisca/naručioca, svi razlozi zbog koji Demokratska fronta nije trebala ući u vlast na federanom i državnom nivou sa SDA.
Samo dva i po sata je trebalo nekoj mudroj glavi da pronađe i citate u kojima je ŽK govorio protiv SDA i protiv ulaska DF-a u vlast.
Čim se pročita naslov, jasno je da je taj nepotpisani (a sasvim sigurno, dobro plaćeni) tekst prije pripremljen, i u kojoj kuhinji je pripreman.
Ne bih se na tome puno zadržavao, neka piše šta je kome ćeif, takva praksa je već odavno u BiH. I ne bi ni bio problem da su ovakvi tekstovi proizvod ćeifa iznošenja sopstvenog mišljenja, odavno je ćeif mjerljiv valutama i privilegijama.
Pisaću o mom viđenju ove DF-ove odluke.
Prvo, ja kada glasam, nadam se da će oni za koje sam glasao dobiti toliko glasova da uđu u vlast. Nikad nisam glasao da ti budu u opozciji. Ali, i kad su u opoziciji nemam problem s tim. Nekad je i to dobro i poželjno, NS je takvim konformističkim odnosom došla do boljeg rezultata na posljednjim izborima.
Kada je DF 2015. ušao u vlast, 50% glasača nam je pominjalo familiju u seksualnom kontekstu. Nakon 70 dana i izlaska a iz principijelnih razloga, drugih 50% nam se sjetilo familije.
I to jeste plaćeno na naredna dva izborna ciklusa.
Džaba je bilo objašnjavanje da su SDA i HDZ izigrali dogovor, što je na kraju dokazao i Ustavni sud FBiH, ali SDA i HDZ su usporili reakciju suda i uveli kao partnera SBB koji im je garantovao da im neće smetati u namjerama da nastave pljačkati i rastakati ovu državu, nego da će im se zdušno pridružiti.
Odluka o tadašnjem ulasku u vlast je i meni morala biti objašnjena i morali su mi se dati dovoljno jaki razlozi da aminujem, kao DF-ovac, takav potez.
I nakon rasprave, taj potez sam prihvatio opravdanim, ali sam isto tako rekao da ćemo se morati dooobro potruditi isto to objasniti I ostalim građanima u Bosni i Hercegovini.
Nažalost, nismo.
Razlog izlaska iz vlasti meni nije trebalo objašnjavati, ali je, na kraju će se pokazati, i njega trebalo objašnjavati građanima/glasačima.
Kad smo kod građana/glasača, čini mi se da je kod nas sve navijački, da niko ne uključuje ‘analitički racio’, nego je velika većina unaprijed određena nekim svojim razlogom, koji ne mora biti racionalan, a često je i inatan. Ostaje neki mali procenat onih koji ipak pokušavaju sagledati neke činjenice i postupke onih koje treba na glasačkom listiću zaokružiti.
I bili izbori 2018. godine. Partije i pojedinci dobili glasova koliko su dobili.
Prije izbora, ŽK najveći neprijatelj svima, skoro sve partije su imale nešto mu prigovoriti, pa i taze partneri u vlasti su mu prigovarali da će ‘odvući bošnjačke glasove’ i strahovali od scenarija u kojem je, pored ŽK, u Predsjedništvo BiH mogao zasjesti Denis Bećirović umjesto Šefika Džaferovića.
Oformljen Bh. blok, krenule priče o uspostavi vlasti u Kantonu Sarajevo… I uspostavi se vlast.
Principijelna, bez nacionalnih stranaka. Bez obzira sto su i SBB i NiP i NLB proizašli iz SDA.
Za više nivoe Bh. blok nije imao ljudi da dobije većinu, ali nije imao ni ljudi da popuni eventualne resore koje bi ulaskom u vlast dobili. I tu je potpuno tačna konstatacija o zadovoljštini NS i SDP-a kantonalnim nivoom u kojem su zadovoljeni apetiti svih pretendenata na funkcije i uhljebljenja.
Ovo pogotovo vrijedi za NS koja bi morala hvatati ljude po ulici da ih postavlja na mjesta i odbore razne.
Tuzlanski SDP, posebna priča – ljudi pobjednici u Kantonu, 37% ukupnih glasova koje je SDP dobio su iz Tuzlanskog kantona, i ne mogu oformiti vlast, nazivaju ih ruralnim i šalju im supervizore koji će im pomoći da naprave vlast sa PDA, SBiH i SBB… proizašlim iz SDA… ovi prvi prije neki dan.
Ali oni nisu nacionalne stranke. Nema nacionalnih stranaka do SDA.
Zašto je na ŽK ponovo k’o na vuka hajka?
HDZ – zna se.
SBB, inače stranka oportunista kako je to bila SBiH, gubi sve ono što su u proteklom periodu ‘prigrabili’, i vrlo lako može doći do potpunog rasula, zato su oni i najglasniji i najaktivniji u blaćenju DF-a i spinovanju o ‘izdaji glasača i prodaji Bakiru, vraćanju duga SDA…’ i sličnim glupostima koje odgovaraju i Radončićevom prijatelju iz stranke iznad. Naravno, pri tome se maksimalno koriste neimarovi mediji koji nisu njegovi, i spremljeni, i malo ranije tempirani tekstovi plaćeni na klix.ba, poput ovog pomenutog na početku mog teksta.
Zdušnu pomoć i sebe na raspolaganje su stavili i (ne)ovisni analitičari Kazaz, Latić i Kukić, po kojima bi ulazak u vlast DF-a bio izdaja, a sasvim OK bi bilo da u vlast uđe SBB?!
SDP ima problem jer vrlo lako može doći do cijepanja unutar partije – tuzlanski ogranak je, za sada, prihvatio odluku GO o apstiniranju od ulaska u vlast, ali je upitno da li će tako i ostati. Sarajevski dio je, već sam pomenuo, zadovoljio svoje apetite i nema zainteresovanih za više nivoe. Isto tako, jedan od bitnih razloga za otrovne strelice koje iz SDP-a upućuju prema DF je i dogovor između Nermina Nikšića i Fahrudina Radončića. Šta je tačna pozadina, ne zna se javno, ali je on evidentan. Jer ja se mogu ne slagati sa nečim i reći svoje mišljenje, ali konstantno obavještavati javnost da si protiv nečega mogu samo ukoliko su ugroženi moji lični interesi.
Ovde ću samo još napomenuti da je SDP u teškoj finansijskoj situaciji, u kojoj je jako teško donijeti neku odluku koja bi išla na štetu partije, jer smo davno saznali da je kod članova SDP-a partija iznad svega, pa i Bosne I Hercegovine.
Što se tiče NS, jedan od razloga nepostojanja želje da se uradi nešto na višim nivoima je gore pomenut, a njihovo ‘dok ne dobije građanski blok dovoljno glasova da sami formiraju vlast’ može biti naziv prvog naučno-fantastičnog bh. bloka… bh. filma, pardon.
Šta, po meni, znači ‘biti u opoziciji’?
Sjediti u hladu i gledati nekoga dok krampa i lopata, i svo vrijeme vikat’: “Ne valja ti to kako ti to radiš!”
A ne bi iz hlada milostive mrdnuo da uzme krampu i lopatu i pokaže kako treba.
Neko će reći da banalizujem, ali neka mi neko navede gdje i kada je neko iz hlada opozicije uradio nešto korisno i dobro?
Tokom ova dva mjeseca DF-ovog ‘vruće-hladno’ o ulasku u vlast, veliki broj puta sam naišao na potpuno pogrešno tumačenje samog pojma ‘ulazak u vlast’. Većini je to značilo da će DF aminovati sve ono što radi SDA, odobravati njihove malverzacije kroz tendere, nepotizme u zapošljavanju, priključiti se u mitu i korupciji… Jako malo ljudi taj ulazak vidi kao ‘uzimanje krampe i lopate’.
Uvijek kad nečiji potez pokušavam razumjeti i shvatiti, prvo pokušavam pronaći njegov motiv za povlačenje tog poteza.
Ovaj put ću prvo iznijeti moguće posljedice tog poteza.
Najviše pominjana, maksimalno spinovana i od mnogih i prihvaćena kao najizvjesnija je potpuni kolaps DF-a u sljedećem izbornom ciklusu.
Posljedica koje smo svjesni svi u DF-u. Također, i pad rejtinga ŽK te kraj njegove političke karijere.
I to je nešto što razlikuje DF i ljude u njemu od drugih partija i njihovih članova – probati uraditi nešto za ovu državu po cijenu da se desi scenario opisan iznad.
Simbolično je što je danas potpisan ovaj sporazum – na današnji dan 1992. godine je počela opsada Sarajeva i borba ŽK za ovaj grad i državu.
Biće na njeg’ i u narednim danima k’o na vuka hajka…
A svi dobro znamo da vuk dlaku mijenja, ali ćud ne.
Kakav je bio ’92, takav je i ’19!
Pa kom’ opanci, kom obojci’!